Mova naša. «Jak letaś, sioleta, naleta»
Časta možna pačuć vyrazy «ŭ nastupnym hodzie», «u minułym hodzie», «u hetym hodzie», «na nastupny dzień» ci «ŭ nastupnym tydni» i h. d. Vyrazy hetyja pryšłyja, nie biełaruskija.
A jak kazać u hetym vypadku? Voś, naprykład, u Kupały hedak:
Vy, druhi viernyja, hancy,
Jak letaś, sioleta, naleta
Ŭsie pahraničnyja kapcy
Abchodźcie znoŭ z maim pryvietam. («Na Kućciu»)
Usie hetyja słovy jość u akademičnym tłumačalnym słoŭniku, ich užyvajuć native-speaker'y, piśmieńniki i paety. Mała taho, što vyrazy hetyja žyvyja — jany i prosta zručniejšyja za tyja novyja, što pavyrastali by pustazielle na tratuary.
Zamiž «letaś» možna inšy raz skazać «toj hod». Hety vyraz užyvajecca biez prynazoŭnika, što śviedčyć ab jaho daŭninie. Movaznaŭcy nazyvajuć taki sposab Accusativus temporis — vinavalny času. Tak možna kazać i pra ŭsiaki akreśleny hod u minuŭščynie.
Toj hod byŭ niečuvany hoład. Letapiscy, jakija vyžyli, pieražyli jaho, zapisali: «Byŭ vialiki pamorak na Biełaj Rusi». (Janka Sipakoŭ, «Pamorak»)
Prafiesar Jankoŭski, naš vybitny movaznaŭca, u svaim frazieałahičnym słoŭniku padaje jašče i taki prykład:
- TYJA HADY. Byvała, raniej — jak nieakreśleny minuły čas: i niekalki hadoŭ, i dziasiatki hadoŭ tamu nazad, za pamiaćciu (taho, chto raskazvaje).
Tyja hady ŭ Krackoŭ [kasić siena] jechali z taranami dy z kvasam, vady ludskaje nie bačyli, rudu adnu pili. Hł. r., Kł. Tyja hady na Jurja chadzili rasu kałacić. Tamsama. Tyja hody ŭ Babrusak [Babrujsk] na kani jeździli. Chiba jazda? Tolki tudy i nazad dvoje sutak. Hł. r., Voln. Abščypali malcy nočču ŭsie hrušy. Tyja hady ŭ mianie sabaka byŭ, dyk bajalisia, duža łoŭki sabaka byŭ. Lep. r., St. Lep. (Chrestam.).
A kali nam treba pra budučyniu — to možna skazać «na druhi hod». Hety ŭzor vielmi zručny, bo tak možna kazać jak pra budučyniu («heta chaj na druhi hod zastaniecca», «jana na druhi hod užo vučycca skončyć»), tak i pra budučyniu ŭ minuŭščynie:
Na druhi hod raptam, u adzin śvietły dzianiok, Lavon zusim źmianiŭsia, zrabiŭsia inšym čałaviekam, jak by ad jaho adyšli «złyja čary»: pačaŭ havaryć ź ludźmi. (Źmitrok Biadula «Dvanaccacihodniki»)
Hetyja kanstrukcyi možna pašyrać, raźvivać na ŭsiaki sposab: «toj tydzień», «na treci hod», «na druhi dzień», «na druhi tydzień». «Na druhi dzień» možna inakš skazać «nazaŭtra»:
Niejak spadciška nazaŭtra naranki dychnuŭ kalučy sivier. (Viačasłaŭ Adamčyk, «Čužaja baćkaŭščyna»)
Takim ža čynam možna zamianić i kanstrukcyju z «praz». Naprykład, «praz hod caryca pamierła» žyviej skazać «na druhi hod caryca pamierła».
A «napierad było inakš», «upiarod mahazinaŭ nie było»?.. Pomnicie ź dziedavych-babinych apoviedaŭ? Kali zabylisia — uspaminajcie.
Tyja hady my pa-biełarusku nie havaryli: curalisia prostaje movy. Ale ž Dzimka naš — toj pastupiŭ va ŭniviersitet, a na druhi hod skazaŭ, što baba naša lepiej za jahonych prafiesaraŭ pa-biełarusku havoryć. Dyk ža ž i my curacca pierastali. Naleta mo i ŭsio siało ŭžo zahamonić.
I daj Boža.