Mova naša. A što takoje sparyš?
«Voś vy pišacie pra palityka Sparyša. A što značyć hetaje słova, ad čaho pajšło takoje proźvišča?» — spytaŭsia ŭ nas čytač Pavał A.
Tut usio prosta. Sparyšami nazyvajuć sparanyja pradmiety. Dva arechi zraślisia — sparyšy. Dva jabłyki zraślisia — taksama sparyšy. Dva kałasy, što vyraśli na adnoj ściablinie, nazyvajuć sparyšami. I hlinianyja harščočki, złučanyja adnoj ručkaj, taksama nazyvajuć sparyšami. Jość i elemient biełaruskaha arnamientu — sparyš. Isnavaŭ taki «Bieły lehijon», dyk u jaho byŭ znak — «Sparyš».
Nacisk u adzinočnym liku padaje na apošni skład (sparYš), i ŭ množnym — na apošni (sparyšY).