Minčanka raskazała, jak jaje siamja lečycca ad karanavirusa i jak daktary navat biez testaŭ vyznačajuć «kavidnych» pacyjentaŭ
27-hadovaja Vieranika trapiła ŭ lik tych, chto lečycca ad karanavirusnaj infiekcyi doma. Spačatku jana była na balničnym z tempieraturaj. Paśla taho, jak u balnicu z dvuchbakovaj pnieŭmanijaj trapiŭ jaje baćka, u dziaŭčyny ŭziali test na COVID-19, jon akazaŭsia stanoŭčy. Jana raskazała «Źviaździe», jak daktary navat biez testaŭ vyznačajuć «kavidnych» pacyjentaŭ.
Fota Nadziei Bužan
Vieranika sa svaim maładym čałaviekam žyvie ŭ kvatery razam z baćkami.
— Pieršy u siamji zachvareŭ moj tata. Niekalki dzion trymałasia vysokaja tempieratura, nijakich inšych simptomaŭ. Vyklikali ŭrača, adpravili na balničny.
U aŭtorak tempieratura ŭ jaho padniałasia da 39,7 hradusa. Mama patelefanavała ŭ chutkuju dapamohu. Tam spytali, ci byŭ chtości z nas za miažoj. Mama adkazała, što nie. Fielčar paraiła dadać da pryznačanaha ŭračom lačeńnia no-špu, i bryhada nie pryjazdžała.
Tata dačakaŭsia piatnicy, kali byŭ pryznačany pryjom u doktara, i pajšoŭ u palikliniku. Tam zrabili zdymak — dvuchbakovaja pnieŭmanija.
Doktarka dała nakiravańnie ŭ balnicu i paprasiła dabiracca tudy samastojna. Praŭda, doma mama znoŭ vyklikała «chutkuju», i dobra, što tak zrabiła: nakiravańnie dali ŭ 10-ju balnicu, ale jana na toj čas była całkam addadziena dla chvorych na karanavirus, ź niepaćvierdžanym dyjahnazam tudy nie prymali. «Chutkaja» źviazvałasia z dyśpietčaram i ŭ vyniku adviezła tatu ŭ RNPC pulmanałohii.
U balnicy mužčyna niekalki dzion znachodziŭsia ŭ adździaleńni. Pry hetym usie daktary pracavali ŭ poŭnaj achovie — u śpieckaściumach, reśpiratarach i akularach. Pieršy jaho test na COVID-19 byŭ admoŭny. Tym nie mienš trymałasia vysokaja tempieratura, i ŭračy, zapadozryŭšy karanavirusnuju infiekcyju, pieraviali jaho ŭ reanimacyju.
— Ja miarkuju, što takim čynam jany vyrašyli padstrachavacca. Bo stan baćki nie paharšaŭsia, — raskazvaje Vieranika. — Praŭda, haračka ŭ jaho trymałasia 13 dzion — u asnoŭnym kala 38,5. Adnojčy ranicaj jon napisaŭ nam, što nočču ledź nie «zhareŭ» — tak padskočyła tempieratura. Jaho prakałoli, i tolki paśla hetaha jana pačała padać. U reanimacyi tatu nie padklučali da aparata štučnaj vientylacyi lohkich, tolki praciahvali davać kisłarod i trymali pad kropielnicaj.
Paŭtorny test u mužčyny akazaŭsia stanoŭčy. U siamji ŭpeŭnieny, što jon zaraziŭsia na rabocie — pracuje ŭ adnoj z budaŭničych arhanizacyj.
— Jak tolki baćka trapiŭ u balnicu, jamu patelefanavali i paviedamili, što jon — kantakt druhoha ŭzroŭniu. Jaho kaleha doŭha kašlaŭ, potym pajšoŭ na balničny, z palikliniki jaho zabrała «chutkaja». A baćka ź im kantaktavaŭ.
Paśla stanoŭčaha testu mužčynu adrazu pieraviali ŭ infiekcyjnuju balnicu.
— Na toj čas u ŚMI było šmat infarmacyi, nibyta ŭ balnicach niama miescaŭ. A tata niekalki pieršych dzion byŭ adzin u trochmiesnaj pałacie, — kaža Vieranika.
Ciapier jon praciahvaje lačeńnie ŭ infiekcyjnaj balnicy. I, pa słovach dački, adčuvaje siabie dobra i choča dadomu. Ale ŭračy pakul nie śpiašajucca z vypiskaj.
— Da vychadnych urač kazaŭ, što na zdymku jašče jość prykmiety pnieŭmanii. Paśla vychadnych znoŭ zrabili zdymak i nie adpuścili — skazali, što jašče treba padlačycca niekalki dzion.
Ad baćki, pakul toj znachodziŭsia doma, zarazilisia i Vieranika, i jaje maci.
— U paniadziełak učastkovy ŭrač prychodziła da baćki, u sieradu — da mamy, a ŭ piatnicu vyklikali ŭžo mnie, — raskazvaje Vieranika. — Usie my akazalisia na balničnym. Paśla taho jak u balnicu trapiŭ tata, nam u paliklinicy zrabili zdymki. U mianie było štości siaredniaje pamiž branchitam i pnieŭmanijaj. Pryznačyli dva antybijotyki i supraćvirusny preparat fłustop. Na toj momant u minskich aptekach jaho ŭžo nie było, brat nabyŭ u Breście i pieradaŭ nam.
Kala dzieviaci dzion u Vieraniki trymałasia pavyšanaja tempieratura, adčuvalisia stamlalnaść i łamota ŭ ciele, dziaŭčyna pierastała adčuvać pachi i smak ježy. Paśla stanoŭčaha testu ŭ baćki analizy na karanavirus ŭziali va ŭsioj siamji. U dziaŭčyny i jaje maci jany paćvierdzilisia, u maładoha čałavieka Vieraniki byli admoŭnyja. Nijakich simptomaŭ u jaho taksama niama.
Dziaŭčyna adznačaje, što simptomy chvaroby nie padobnyja na hryp ci inšuju reśpiratornuju infiekcyju:
— Vielmi niazvykła: jasi rybu ci ahurok — i nie adčuvaješ ich smaku. Razumieješ tolki, sałodki ci salony pradukt, — i ŭsio. Nos byccam i dychaje, ale nijakich pachaŭ nie adčuvaješ. Heta inšy hałaŭny bol, čym pry hrypie. Łamota ŭ ciele inšaja — krucić nievierahodna. Niahledziačy na toje što apošnimi dniami ŭ mianie amal nie pavyšajecca tempieratura, zastajecca patlivaść: ničoha nie robiš — i raptam rezka spacieŭ. Ciažka dychać — ja dahetul nie mahu zrabić poŭny ŭdych. Pa viečarach zaŭsiody padnimałasia tempieratura, zvyčajna da 37,5, ja jaje adčuvała navat biez hraduśnika. Praź dzień u mianie voźmuć druhi test, i ja miarkuju, što jon budzie jašče stanoŭčy, bo całkam ja jašče nie adnaviłasia, niahledziačy na toje što chvareju ŭžo 19 dzion. Smak viarnuŭsia, a voś niuch — pakul nie zusim: mocnyja pachi ja adčuvaju, a voś, skažam, adčuć pach harbaty pakul nie mahu. Padniabieńnie zastajecca žoŭta-aranžavaha koleru — urač kaža, što lejkacyty pakul nie ŭ normie. U mamy, jakaja zachvareła raniej, čym ja, dahetul trymajecca tempieratura.
Vieranika kaža, što ŭčastkovy doktar u paliklinicy z samaha pačatku zapadozryła karanavirus i dziejničała adpaviedna.
— Doktar zapomniła ŭsiu našu siamju. Apošni raz na pryjomie jana skazała, što ŭ baćki, chutčej za ŭsio, iłžyvaadmoŭny test, i ŭ nas va ŭsich karanavirusnaja infiekcyja, bo ŭsie my chvarejem vielmi padobna. Potym testy tolki paćvierdzili jaje zdahadki. Ale nijakaha dadatkovaha lačeńnia, akramia branchamunału, mnie ŭžo nie pryznačali, bo antybijotyki i supraćvirusny preparat ja prymała z samaha pačatku.
Paśla stanoŭčaha testu ŭrač nie pryznačała pryjomaŭ, a štodzień telefanavała, pytała pra simptomy i ŭdakładniała, ci niama paharšeńniaŭ.
U padjeździe, dzie žyvie siamja, 20 kvater, pryčym u čatyroch ź ich jość chvoryja na karanavirus, jakija taksama ciapier lečacca doma. Mnohija pracujuć u toj ža budaŭničaj arhanizacyi, dzie i baćka Vieraniki.
— Adzin ź miedykaŭ skazaŭ nam, što vielmi važna, što baćku špitalizavali svoječasova. Z hetaj infiekcyjaj samaje hałoŭnaje — nie zhubić čas i jak maha chutčej pačać lačeńnie, — reziumuje Vieranika.