«Pra stratu $78 000 ja b mocna pieražyvała». Biełaruska svoječasova admoviłasia ad kuplańnia kvatery
Pra niebiaśpieku kupli žylla ŭ ludziej, jakija nie mohuć adkazvać za svaje dziejańni ŭ siłu roznych abstavin, trubiać paŭsiul. Pakupnik u takim vypadku moža pazbavicca jak kvatery, tak i ŭsich sumlenna pieradadzienych hrošaj. Ale ŭ pačatku minułaha hoda pra heta asabliva nie havaryli. Viktoryja čuła takija strašyłki tolki ad siabroŭ. Tym nie mienš pačutaja krajem vucha infarmacyja dapamahła joj nie stracić davoli bujnuju sumu hrošaj. Jak usio było, jana raspaviała Onliner.
Viktoryja ź siamjoj vyrašyła pierabracca ŭ Minsk z Homielskaj vobłaści. Dla hetaha było vyrašana pradać zaharadny dom i kupić zamiest jaho dobruju staličnuju kvateru. Ź pieršym krokam u dziaŭčyny ŭsio prajšło hładka, a voś z druhim zdaryłasia niepryjemnaja epapieja.
— Usio adbyvałasia ŭ mai 2025 hoda. Da «schiemy Dolinaj» było jašče daloka. Ale pra niejkija niebiaśpieki pry kupli kvatery ja ŭžo čytała i ŭ internecie, i ŭ ŚMI, — raskazvaje Viktoryja.
Uvahu siamji pryciahnuła 2‑pakajovaja kvatera na vulicy Surhanava koštam $78 000. Siaredni pavierch, cahlany dom, mietraž kvatery — usie hetyja krytery zdavalisia litaralna idealnymi. Žyllo było čystaje i akuratnaje. Pakolki siamja płanavała zajechać u jaho adrazu paśla ździełki, stan pamiaškańniaŭ taksama byŭ važnym momantam.
— Pradavała žančyna, jakoj było 69 hadoŭ. Da momantu rehistracyi ździełki joj było b užo 70 hadoŭ. Heta važny momant. My ŭbačyli jaje na fatahrafii — dla nas uzrost byŭ pryncypovym.
Pretendentaŭ na taki łot znajšłosia šmat. Ale Viktoryja mieła značnuju pieravahu ŭ vyhladzie ŭsioj sumy najaŭnymi. Baki chutka ŭdaryli pa rukach, zapuściŭsia praces kupli.
Usio jak i maje być: uhodu vioŭ rabotnik viadomaha staličnaha ryełtarskaha ahienctva, jaki pravieryŭ usie dakumienty na kvateru i nie znajšoŭ nivodnaj padazronaj začepki.
Kali pačalisia «zvanočki»?
Praŭda, adna dziŭnaja akaličnaść usio ž taki zamajačyła: akazałasia, što piensijanierka nie choča źviazvacca z kredytnymi hrašyma. Dla Viktoryi heta stała pieršym «zvanočkam». Druhi «zvanočak» taksama nie prymusiŭ siabie doŭha čakać:
— Žančyna zdavałasia vielmi aktyŭnaj, enierhičnaj. My siadzim, razmaŭlajem, i tut jana pytajecca: «A što, ja pavinna vypisacca z kvatery?»
Ahient joj adkazvaje, što da momantu pierachodu prava ŭłasnaści z kvatery treba ŭžo vypisacca, žyllo pavinna być svabodnym. Taksama joj rastłumačyli, što paśla zaklučeńnia damovy joj dajecca adzin tydzień na vyzvaleńnie kvatery.
Piensijanierka vielmi raźniervavałasia. Kaža: «Pačakajcie, ja mierkavała, što jašče miesiacy 2‑3 tam budu žyć». Ahient ździŭlajecca: «Nu, kłas! A dla čaho ludzi kuplajuć kvateru? Dla taho, kab joju samim karystacca. Jakija 2‑3 miesiacy?»
U vyniku piensijanierka pahadziłasia pryniać umovy, ale serca ŭ Viktoryi było ŭžo nie na miescy:
— Niahledziačy na toje što «schiema Dolinaj» jašče była napieradzie, ja siadzieła i ŭspaminała historyi, kali svajaki pažyłych ludziej asprečvali praviedzienuju ździełku z pryčyny najaŭnaści va ŭłaśnikaŭ aterasklerozu sasudaŭ hałaŭnoha mozhu, demiencyi. I ja vielmi spakojna kažu joj: «Vy mnie darujcie, tak, hetaha nie patrabuje zakon, ale ja b vielmi chacieła paprasić vas zrabić vypisku ź miedycynskaj karty».
Bo kali akažacca, što dyjahnaz jość, to ździełku potym mohuć prosta admianić, tamu što čałaviek nie nios adkaznaści za svaje dziejańni. Haspadynia pahadziłasia. Nieabchodnaja daviedka ab psichičnym zdaroŭi robicca prykładna niekalki tydniaŭ.
Dalej baki praciahnuli kamunikacyju. Pa słovach Viktoryi, haspadynia žylla znoŭ stała kazać dziŭnyja rečy:
— Ahient praciahvaje prahavorvać našy dalejšyja dziejańni. I žančyna raptam kaža, što choča adrazu zabrać usie hrošy najaŭnymi.
Joj adkazvajuć: biez prablem, ale treba vypisacca z kvatery. I tut ja ŭspaminaju, što ŭ kvatery visieła šmat fatahrafij jaje svajakoŭ i ŭnukaŭ, ale na ŭsie sustrečy jana prychodzić tolki adna. Prašu, kab u banku pry pieradačy hrošaj prysutničali svajaki. Pytajusia: čamu mienavita najaŭnyja? Prapanoŭvaju hrošy pieravieści z adnaho rachunka na inšy. Jaje adkaz: «Vas heta nie pavinna datyčyć».
I tut u mianie pačynaje ściskacca serca. Ja pačynaju razumieć, što jaje byccam by chtości viadzie. Na kožnuju frazu jana reahavała vielmi niervova i abvostrana. Treba było filtravać usio, što pramaŭlaješ, kab jana nie niervavałasia.
Viktoryja ŭspaminaje, što byli pytańni i da budučaha miesca žycharstva piensijanierki. Śpiarša jana zhadvała, što budzie vypisvacca da dački. Zatym «pakazańni» pamianialisia: pierajezd i vypiska płanavalisia ŭ kvateru siabroŭki. Niahledziačy na miljon «zvanočkaŭ», baki ŭsio ž zaklučyli papiaredni dahavor.
Pry hetym dziaŭčyna paprasiła ahienctva jašče raz sustrecca z ułaśnicaj i prajaśnić usie tumannyja momanty: daviedku ab zdaroŭi, adsutnaść svajakoŭ, vyrazny adkaz ab dalejšym miescy žycharstva, zacyklenaść na najaŭnych hrašach.
— Paśla hetaj sustrečy ryełtar telefanuje mnie: «Viedajecie što, vy majecie racyju. Jana niestabilnaja. U jaje dosyć ahresiŭnaja maniera pavodzin. Kantaktaŭ svajakoŭ jana nie daje. Patrabuje najaŭnyja. Ja kažu: «Heta pažyły čałaviek. Kali što, vinavatyja budziem my. Davajcie niešta vyrašać».
Skasavańnie ździełki
Uhodu ŭ vyniku razarvali. Z tych časoŭ Viktoryja nie mieła kamunikacyi z padazronaj haspadyniaj kvatery-mary. A ahient joj prahavaryłasia, što bačyła hety abjekt na placoŭkach ad inšaha ahienctva nieruchomaści.
— Na žal, dalejšy los babuli ja nie viedaju, — zaklučaje surazmoŭca. — Chutčej za ŭsio, jaje ašukancy «viali». Nu vielmi padobnaja schiema. Hrošy paśla prodažu jana b pieradała im. Chaču adznačyć: niahledziačy na toje, što ahienctva robić poŭny zbor infarmacyi ab kvatery, jano pavinna «daciskać» pradaŭcoŭ, udakładniać usie sprečnyja momanty, asabliva kali havorka idzie pra pažyłoha čałavieka. Ja nie kažu, što ŭsie ludzi stałaha vieku takija. Ludzi i ŭ 80, i ŭ 90 časta abjektyŭna prymajuć rašeńni, vykładajuć va ŭniviersitetach i hetak dalej. Ale pierapraviarać treba ŭsich.
— Ja spadziajusia, što piensijanierka dobra pradała kvateru, kupiła zamiest jaje inšuju i žyvie pobač z dačkoj. Daj joj boh zdaroŭja. Ale ja chvalavałasia za svaje hrošy. Mahčyma, kamuści jany lohka dastajucca, ale pra stratu $78 000 ja b dakładna mocna pieražyvała.
Viktoryja jašče raz padkreślivaje, što ŭsio zdaryłasia ŭ pieryjad, kali ašukanskija schiemy, źviazanyja z kuplaj-prodažam nieruchomaści, jašče nie atrymali takoha šyrokaha aśviatleńnia, jak ciapier. Tamu i ahient dziejničaŭ davoli nieaściarožna. Siońnia śpiecyjalisty ŭ ryełtarskaj śfiery ŭžo bolš uvažliva staviacca da padazronych ździełak, pačynajuć razumieć, jak pavodziać siabie ludzi, jakija znachodziacca pad uździejańniem ašukancaŭ. Bo dziakujučy takoj skrupuloznaści možna vyratavać šmat patencyjnych paciarpiełych.