Inkluzija, nu voźmuć inšuju pa kvocie. Jaje reputacyi ŭžo hamon, a čałaviek biez reputacyi nie moža zajmać takuju pasadu. Nijakaj roźnicy ci čałaviek čeles u štatnych nie moža trymać, ci jazyk za zubami, a prynižalnyja dumki ŭ hałavie.
Nie vieriu
01.10.2025
"Kvota nikoho nie sdiełała łučšie, tolko chužie."
Sama popytałaś načať travlu v storonu Sierhieja, no nie sorijentirovałaś vovriemia kuda dujet vietier, nie fortanuło, tiepieŕ žiertvu korčit.
Jan Norman
01.10.2025
A, Niešta stamiŭsia ja ŭžo ad hetaha biaskoncaha videošerahu nievierojatnych durnic, nachapaŭšychsia voś hetaha śmiećcia- paterny...kiejsy...naratyvy..., ale nie majučych u svaich farbavanych hałavach minimalnaha žyćciovaha rozumu.
A
01.10.2025
Jan Norman, usie stamilisia. Tamu treba kab jany sami svajoj prydumanyja praviły vykonvali, a nie tolki tych, chto im nie padabajecca kanselili. Vidavočna što heta styhmatyzacyja i vikcimbłecminh u adnosinach da palitviaźniej. I takim ludziam nie miejsca ŭ kabiniecie pa ich ža praviłach.
Prafiesijny kamientatar
01.10.2025
Heta zaviecca motte & bailey (Kurhan i častakoł pa-našamu)
Spačatku sabž sa svajoj ściany vylivaje śmiardziučyja pamyi na apanienta. A potym, kali natoŭp inšych kamientataraŭ u adkaz vybivaje častakoł z-pad sabža, toj biažyć na svoj kurhan u svaju farforavuju viežu:
- Mianie vyrvali z kantekstu! Ja sama achviara chłuśni, bulinhu, charasmientu!
I kali cisk hajdukoŭ spadaje, sabž znoŭ spuskajecca lić brud.
karkuša
01.10.2025
sama kakoj-to jerundy nahovoriła. koho-to obviniła . kto ich vsiech trohajet. nado prosto umieť priznavať ošibki.
nie taki, jak jość
01.10.2025
Oj a tak možna? A to mo i Stryžaka niapravilna zrazumieli, jon mo chacieŭ prosta piva razam papić a fota vyrvali z kantekstu?! 😂
Hariant niezaležnaści
01.10.2025
Adnaznačna adstaŭka. Darečy Łukašenka na koł taksama pakryŭdziŭsia.
fiejsbuk
01.10.2025
Sierhiej Huń
Tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie, tolko chužie. Politzaklučionnyj — eto, moł, ahrieśsivnyj ab́juzier s połomannoj psichikoj. Uhroza, a nie riesurs. Imienno takuju ritoriku ja vsio čaŝie słyšu. Počti hod sobiraju eto v siebie. Pośledniej kaplej stała Julija Mickievič, podytoživšaja etu stihmu, etot jarłyk, kotoryj mnie uporno naviešivajut, vmiesto toho čtoby vosprinimať politzaklučionnych kak ludiej s opytom, siłoj, vynoślivosťju i riealnym znanijem zła. Nas prievraŝajut v psichołohičieskich objektov, diełajut nas «problemoj», a nie nositielami opyta. Udobno. Oboznačił — i možno isklučať: «ty s PTSR, otdochni», «ty ahrieśsivnyj», «ty nieprohnozirujem». Tak nie zaŝiŝajut — tak vytieśniajut. Eto nie prosto nieostorožnoje vyskazyvanije. Eto idieołohičieskaja ustanovka. I eto nie lično v Tichanovskoho priletieło. Eto vyrvałoś naružu, to čto vitajet vnutri. Vam nie kažietsia strannym, čto politzaklučionnyj v etoj situacii, kotoryj prošioł hody tiuŕmy, okazałsia pod publičnym razborom poviedienija ot hiendiernoj śpiecialistki, kotoraja sama v tiuŕmie nie była? Eto nie boŕba za ravienstvo. Eto ritualnoje obieścienivanije. Čto na samom diele stoit za słovami Mickievič? Ona hovorit ot lica socialnoho błoka ofisa, a eto značit: — Oficialnaja pozicija; — Sozdanije obŝiestviennoho obraza politzaklučionnych; — Formirovanije dovierija (ili niedovierija) obŝiestva k nim. Kohda ona hovorit: «tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie», ona hovorit eto nie kak častnoje lico. Ona hovorit eto kak priedstavitiel struktury, kotoraja dołžna rabotať na objedinienije, a vmiesto etoho vbivajet klin mieždu diasporoj, politzekami i obŝiestviennym dovierijem. Vyšło iz tiuriem užie około trioch tysiač politzaklučionnych. Ich łomali, iźbivali, davili. Im priedłahali sdiełki, unižali, zakryvali v odinočki, pytaliś vyžieċ dušu. I znajetie čto? Počti vsie oni — živut, rabotajut, vosstanavlivajutsia, poddierživajut druhich, sozdajut projekty, sieḿji, biźniesy, smysły. Ja nie pytajuś risovať kartinku śviatych. Ja čiestno hovoriu: — da, kto-to projavlajetsia riezko, — da, nie u vsiech jesť navyki chitroj dipłomatii, — da, kto-to možiet vyhladieť "niekrasivo" — no eto nie diełajet nas płochimi. Nie nužno vsiech pod odnu hriebionku. Tak rabotajet stihma. Vot i vychodit, čto my — nie hieroi, nie śvidietieli zła, nie hołos soviesti. A nieudobnyje friki, kotorych łučšie spriatať v podvał "emihrantskoj diemokratii". A znajetie, čto samoje hoŕkoje? Čto imienno ofis i jeho śpikiery — formirujut eto otnošienije. Oni zadajut ton. Oni hovoriat hromčie vsiech. I kohda oni hovoriat, čto «tiuŕma diełajet tolko chužie», eto podchvatyvajet i obŝiestvo. I my, byvšije politzaklučionnyje, stałkivajemsia s etim počti každyj dień. Na rabotie, v projektach, v razhovorach, na forumach. Nam nie dovieriajut. Nas bojatsia. Nas žalejut, no nie uvažajut. A vied́ bolšinstvo iz nas — nie prosili žałosti. My prosim odnoho: nie miešať nam byť časťju buduŝieho. My zapłatili svoju cienu. My nie prosim avansa. No my nie pozvolim, čtoby nas — tiech, kto vydieržał ťmu — otodvihali na zadnij płan «viežlivym» obobŝienijem. Chvatit hovoriť o nas — biez nas. Chvatit puhať ludiej našimi šramami. Pora vspomniť, čto imienno politzaklučionnyje — tie, kto prošioł pravdu, a nie napisał jejo na sajtie. Ja nie prosto nabludatiel, nie analitik, nie politołoh — ja był tam, ja sidieł, spał na narach, hłotał karciernyj chołod i odinočiestvo. I potomu imieju moralnoje pravo hovoriť o každom politzaklučionnom nie kak o fihurie v śpiskie, a kak o živom čiełoviekie, bratie po boli i po stojkosti. I eto pravo ja bieriežno ispolzuju — čtoby zaŝitiť druhich. Eto i jesť nastojaŝaja solidarnosť. I eto očień silno. Ja nie prikryvaju słabosti. Da, my ujaźvimy. No my nastojaŝije. U nas bolit sierdcie. I potomu my nie mołčim. Kto kričit — u toho bolit. Kto razočarovan — tot vierił. Kto źlitsia — tot nieravnodušien. V tiuŕmie my nadiejaliś, čto zdieś jesť dvižienije. A vyšli — i uvidieli, čto zdieś dvižienije v osnovnom vokruh ličnych intieriesov, a nie svobody. Eto udar v sołniečnoje spletienije dla tiech, kto sidieł. Potomu čto da — my tam dumali, čto naša bol, naša stojkosť i naša žiertva — eto vkład v obŝieje dieło. A okazałoś, čto zdieś tvoju bol nie ponimajut, nie cieniat, a inohda ispolzujut dla otčiota. I eto ubivajet. Dla mienia vsie, kto prošioł etot ad i nie słomałsia — svoi. I ja stoju za nich. I vot čto važno skazať vsłuch: Słova Mickievič — v tysiaču raz opaśnieje, toksičnieje i razrušitielnieje, čiem "dikpiki" Strižaka. ⠀ Jeśli Strižaka pośle etoho ubrali, to Mickievič dołžna nie prosto iźviniťsia, a momientalno śniať s siebia połnomočija i navsiehda ujti iz diemokratičieskoj politiki. ⠀ Potomu čto čiełoviek, stihmatizirujuŝij politzaklučionnych — nie imiejet moralnoho prava hovoriť ot lica svobody. BIEŁARUS BIEŁARUSU BIEŁARUS!
●
01.10.2025
fiejsbuk, hłuposť niesuśvietnaja . Plevať na dołžnosti i kto tamm čto skazał. Čiełoviek prošiedšij zaklučienije otličajetsia ot ludiej nie prošiedšich čieriez stradanija i unižienija . On hovorit na druhom jazykie i imiejet inoje mirovozrienije . Eto fakt . I eto na krivoj kozie nie objedieš. Vsia eta trichonamudija " stihmatizacija " , " sozdanije obŝiestviennoho obraza " -uchod ot faktov . Jeśli sovsiem prosto , da tiuŕma nikoho nie diełajet łuċšie . Budieš sporiť ?
Najpierš nie hałasi!
01.10.2025
fiejsbuk, kamuści, zrazumieła kamu, mała vykinuć palitźniavolenych za miažu. Treba jašče anulavać tam ichniuju mahčymuju aktyŭnaść - pazbavić miechanizmaŭ dapamohi, izalavać ahułam jak varjataŭ. "Turma vas sapsavała, vy ciapier nie našyja, nikomu nie patrebnyja".
Dziakuj
01.10.2025
fiejsbuk, dziakuj vialiki. Całkam zhodzien z pastom Siarhieja Hunia. I toje samaje tyčycca staŭleńnia da biełaruskich dabraachvotnikaŭ, jakija kroŭ pralivali va Ukrainie suprać Rasiejskaj impieryi, jakaja zaraz pahłynaje Ukrainu i ŭžo amal całkam prahłynuła Biełaruś.
.
01.10.2025
● , hranty diełajut vsiech chužie. budieš sporiť?
Chvorbz
01.10.2025
● , Nu davaj, pasprabujem- turma šmat kaho nie zrabiła horšym. Budzieš spračacca? (po-biełarusku ponimaješ?)
●
01.10.2025
Chvorbz, ja pozumieju na 3ch movach , ty ž jak ja baču ni vodnaj . Pačniem z pačatku . A to zabłukajem . Ci robić turma ludziej lepšimi ? Da ci nie ? Ci byŭ ty tamatka što lezieš spračacca . Ci mieŭ ty hranty što ab ich razvažać ?)
.
01.10.2025
●, smotritie po płodam ich (s)
Chvorbz
01.10.2025
●, Viedaju (a nie razumieju, jak ty) čatyry movy. Jašče adnu "razumieju". U tym liku rasiejskuju, tvaju rodnuju, ale na jakoj ty pišaš z pamyłkami. Z pačatku pačynać nie budziem, bo ty užo błukaješ. Pradoŭžym z macho śćviardžeńnia: šmat kaho turma nie zrabiła horšymi. Ty kažaš, što turma ŭsich robić horšymi. U karyść majho tezisu šmat žyćciovych prykładaŭ, pašukaj ich vakoł siabie, ja dapamahać tut tabie nie budu, niama sensu. Na tvaim baku- tolki isteryčnaje fieminisckaje skavytańnie. Hranty nikoli nie vyprošvaŭ, suadnosna- nie karystaŭsia (naohuł- pytańnie, pry čym tut jany, ja pra ich ni słova nie kazaŭ). U turmie nie siadzieŭ.(ale pahražaje). Pośpiechaŭ ŭ karystańni hrantakranikam.
Vopros
01.10.2025
Kłoun! , kohda užie sam hołosiť pieriestanieš?
Filipp
01.10.2025
"hetaja situacyja ŭžo maje vielmi ciažkija nastupstvy dla majho psichičnaha zdaroŭja i emacyjnaha stanu, bo ja taksama maju peŭnyja dyjahnazy" Što za dyjahnazy? Moža biełarusam nada ab ich viedać?
CNDB
01.10.2025
Filipp , panabrali psichaŭ!
Ch
01.10.2025
Mickievič svoje mnienije vyskazała, nikoho nie chotieła oskorbiť, užie iźviniłaś, čto nievolno zadieła ċju-to travmirovannuju dušu. Za čto jej "atu"? Raźvie 2020 był nie radi toho, čtoby každyj moh vyskazať svoje ličnoje mnienije, dažie jeśli ono koho-to nie ustraivajet? Budiem upodoblaťsia vłasti i klejmiť ludiej s inym mnienijem?
Mnienije
01.10.2025
Ch, počiemu tak nazyvajemoje "mnienije" Mickievič vy nazyvajetie mnienijem, a mnienija ostalnych ludiej o jejo vyskazyvanii vy nazyvajetie "upodoblaťsia vłasti i klejmiť ludiej"? Eto tožie mnienije, na kotoroje oni imiejut pravo.
Žora
01.10.2025
Mianie ŭvohule mierkavańnie hetaj rasiejskamoŭnaj kabiety nie cikaviać, što vyrvanaje z kantekstu, što razhornutaje. Nie viedaju, chto jaje kudy ŭziaŭ u jakija kabiniety, i čym jon u toj momant dumaŭ, ale kali kitajcy mohuć za hod bolš-mienš zasvoić biełaruskuju movu, to nie razumieju, čamu kabiniety nie vystaŭlajuć pry pryjomie da siabie minimalnych kvalifikacyjnych patrabavańniaŭ CHACIA B u vyhladzie viedańnia biełaruskaj movy. Dixi.
Čarhovaja hiendarnaja aktyvistka
01.10.2025
Taja samaja Julija Mickievič, jakaja na pačatku hoda na staroncy APK płakałasia, što mała tem hiendarnaj roŭnaści, łhbtk+qwerty, krytykavała niejki kultu siamji i zastupałasia za prapahandu čajłdfry?
Supakojcie svaje harmovy
01.10.2025
Znoŭ niejkija žanoča-hiendarnyja razborki? Treba bolš kvot dla žančyn!
Dobry, što prynamsi tut nie zajavili pra sieksualny hvałt. Chacia moža treba zapytacca samaj vialikaj ekśpiertki Nasty Bazar.
Najpierš nie hałasi!
01.10.2025
Supakojcie svaje harmovy, zajavili. Charasmient prahučaŭ. Jak tam spn. Doŭhaja charasmientuje spn. Mickievič ja nia viedaju. Ale spn. Mickievič ŭžo piša poa dyjahnazy.
Najpierš nie hałasi!
01.10.2025
Najpierš nie hałasi! , uvohule niejkaje ŭniviersalnaje słova. Zaciahali da straty sensu. Dla spravazdačy jaho ŭsiudy tyckajuć, ci što?
Supakojcie svaje harmony
01.10.2025
Najpierš nie hałasi! , uražańnie, što (bieła)ruska-hiendarnaje tavarystva dumaje, što kali buduć vykarystoŭvać niejkaje nibyta modnaje anhłamoŭnaje słaŭco dyk ohoho ŭ ich budzie razmach.
Smatru ja na vsio eta i dumaju: iz-za ecich čudakov pacierali suviereniciet. Ruhacca lehče čem rabotać.
Tt
01.10.2025
Banka s paukami
Lazo Akama
01.10.2025
>kampanija ckavańnia z boku Doŭhaj u jaje adras pačałasia jašče tady, kali Julija trapiła na svaju pasadu ŭ APK:
«Ja nie viedaju, z čym heta źviazana i čamu jana tak robić.
Moža sprava ŭ tym, što šanoŭnyja psichałahini i hiendiernyja daśledčycy nie padzialili pasadu?
Vadia
01.10.2025
Nie skučajut naši ledi v emmihracii. O takom razmachie triepať jazykom, napravo i nalevo, oni ranieje i miečtať nie mohli.
šo?
01.10.2025
Pavažanaja Julija, nie źviartajcie ŭvahu na Doŭhuju. Śpiakłasia kabieta, dvuch słovaŭ biez ŠI źviazać nie moža, tamu chejt heta ŭsie što jej zastajecca
Doku Umarov
02.10.2025
U žančyn jość štuka, jakuju dastajuć pry prablemach, słova pačynajecca na "V". Viktym kard.
Uładzimir
02.10.2025
A što, turma robić čałavieka lepšym?
Praŭda vočy kole
02.10.2025
Trymajsia i nie apraŭdvajsia!
A čto eto za fotohrafija za kolučiej provołokoj?
02.10.2025
Raźvie eta błuzka ariestantskaja roba?
A, naviernoje, eto to čto nazyvajetsia "fota ilustracyjnaje".
Tutyšy
02.10.2025
Jakaja pieknaja kabeta. Ja jestiem by zaharnuŭ jaje ŭ ciepleńki pled, i sahrvaŭ by samahonačkaj pakul ščoki nie stali by krasnymi, a potym by pavieŭ na ekskursiju ŭ humno, pakazać karovak i svinak, a vy ab čym padumali?Ja karanny šlachcič, lublu zavalić za kaŭnier i pieknych kabet.
Julija Mickievič: Maje słovy pra turmu vyrvali z kantekstu. Suprać mianie arhanizavali kampaniju ckavańnia
Sama popytałaś načať travlu v storonu Sierhieja, no nie sorijentirovałaś vovriemia kuda dujet vietier, nie fortanuło, tiepieŕ žiertvu korčit.
Spačatku sabž sa svajoj ściany vylivaje śmiardziučyja pamyi na apanienta.
A potym, kali natoŭp inšych kamientataraŭ u adkaz vybivaje častakoł z-pad sabža, toj biažyć na svoj kurhan u svaju farforavuju viežu:
- Mianie vyrvali z kantekstu! Ja sama achviara chłuśni, bulinhu, charasmientu!
I kali cisk hajdukoŭ spadaje, sabž znoŭ spuskajecca lić brud.
Tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie, tolko chužie.
Politzaklučionnyj — eto, moł, ahrieśsivnyj ab́juzier s połomannoj psichikoj. Uhroza, a nie riesurs. Imienno takuju ritoriku ja vsio čaŝie słyšu.
Počti hod sobiraju eto v siebie. Pośledniej kaplej stała Julija Mickievič, podytoživšaja etu stihmu, etot jarłyk, kotoryj mnie uporno naviešivajut, vmiesto toho čtoby vosprinimať politzaklučionnych kak ludiej s opytom, siłoj, vynoślivosťju i riealnym znanijem zła. Nas prievraŝajut v psichołohičieskich objektov, diełajut nas «problemoj», a nie nositielami opyta. Udobno. Oboznačił — i možno isklučať: «ty s PTSR, otdochni», «ty ahrieśsivnyj», «ty nieprohnozirujem». Tak nie zaŝiŝajut — tak vytieśniajut.
Eto nie prosto nieostorožnoje vyskazyvanije. Eto idieołohičieskaja ustanovka.
I eto nie lično v Tichanovskoho priletieło. Eto vyrvałoś naružu, to čto vitajet vnutri.
Vam nie kažietsia strannym, čto politzaklučionnyj v etoj situacii, kotoryj prošioł hody tiuŕmy, okazałsia pod publičnym razborom poviedienija ot hiendiernoj śpiecialistki, kotoraja sama v tiuŕmie nie była?
Eto nie boŕba za ravienstvo. Eto ritualnoje obieścienivanije.
Čto na samom diele stoit za słovami Mickievič?
Ona hovorit ot lica socialnoho błoka ofisa, a eto značit: — Oficialnaja pozicija; — Sozdanije obŝiestviennoho obraza politzaklučionnych; — Formirovanije dovierija (ili niedovierija) obŝiestva k nim.
Kohda ona hovorit: «tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie», ona hovorit eto nie kak častnoje lico. Ona hovorit eto kak priedstavitiel struktury, kotoraja dołžna rabotať na objedinienije, a vmiesto etoho vbivajet klin mieždu diasporoj, politzekami i obŝiestviennym dovierijem.
Vyšło iz tiuriem užie około trioch tysiač politzaklučionnych. Ich łomali, iźbivali, davili. Im priedłahali sdiełki, unižali, zakryvali v odinočki, pytaliś vyžieċ dušu. I znajetie čto? Počti vsie oni — živut, rabotajut, vosstanavlivajutsia, poddierživajut druhich, sozdajut projekty, sieḿji, biźniesy, smysły.
Ja nie pytajuś risovať kartinku śviatych. Ja čiestno hovoriu: — da, kto-to projavlajetsia riezko, — da, nie u vsiech jesť navyki chitroj dipłomatii, — da, kto-to možiet vyhladieť "niekrasivo" — no eto nie diełajet nas płochimi. Nie nužno vsiech pod odnu hriebionku.
Tak rabotajet stihma.
Vot i vychodit, čto my — nie hieroi, nie śvidietieli zła, nie hołos soviesti. A nieudobnyje friki, kotorych łučšie spriatať v podvał "emihrantskoj diemokratii".
A znajetie, čto samoje hoŕkoje? Čto imienno ofis i jeho śpikiery — formirujut eto otnošienije. Oni zadajut ton. Oni hovoriat hromčie vsiech.
I kohda oni hovoriat, čto «tiuŕma diełajet tolko chužie», eto podchvatyvajet i obŝiestvo. I my, byvšije politzaklučionnyje, stałkivajemsia s etim počti každyj dień. Na rabotie, v projektach, v razhovorach, na forumach. Nam nie dovieriajut. Nas bojatsia. Nas žalejut, no nie uvažajut.
A vied́ bolšinstvo iz nas — nie prosili žałosti. My prosim odnoho: nie miešať nam byť časťju buduŝieho. My zapłatili svoju cienu. My nie prosim avansa. No my nie pozvolim, čtoby nas — tiech, kto vydieržał ťmu — otodvihali na zadnij płan «viežlivym» obobŝienijem.
Chvatit hovoriť o nas — biez nas. Chvatit puhať ludiej našimi šramami. Pora vspomniť, čto imienno politzaklučionnyje — tie, kto prošioł pravdu, a nie napisał jejo na sajtie.
Ja nie prosto nabludatiel, nie analitik, nie politołoh — ja był tam, ja sidieł, spał na narach, hłotał karciernyj chołod i odinočiestvo. I potomu imieju moralnoje pravo hovoriť o každom politzaklučionnom nie kak o fihurie v śpiskie, a kak o živom čiełoviekie, bratie po boli i po stojkosti.
I eto pravo ja bieriežno ispolzuju — čtoby zaŝitiť druhich.
Eto i jesť nastojaŝaja solidarnosť. I eto očień silno.
Ja nie prikryvaju słabosti. Da, my ujaźvimy. No my nastojaŝije. U nas bolit sierdcie.
I potomu my nie mołčim. Kto kričit — u toho bolit. Kto razočarovan — tot vierił. Kto źlitsia — tot nieravnodušien.
V tiuŕmie my nadiejaliś, čto zdieś jesť dvižienije. A vyšli — i uvidieli, čto zdieś dvižienije v osnovnom vokruh ličnych intieriesov, a nie svobody.
Eto udar v sołniečnoje spletienije dla tiech, kto sidieł. Potomu čto da — my tam dumali, čto naša bol, naša stojkosť i naša žiertva — eto vkład v obŝieje dieło. A okazałoś, čto zdieś tvoju bol nie ponimajut, nie cieniat, a inohda ispolzujut dla otčiota. I eto ubivajet.
Dla mienia vsie, kto prošioł etot ad i nie słomałsia — svoi. I ja stoju za nich.
I vot čto važno skazať vsłuch:
Słova Mickievič — v tysiaču raz opaśnieje, toksičnieje i razrušitielnieje, čiem "dikpiki" Strižaka.
⠀
Jeśli Strižaka pośle etoho ubrali,
to Mickievič dołžna nie prosto iźviniťsia,
a momientalno śniať s siebia połnomočija
i navsiehda ujti iz diemokratičieskoj politiki.
⠀
Potomu čto čiełoviek, stihmatizirujuŝij politzaklučionnych —
nie imiejet moralnoho prava hovoriť ot lica svobody.
BIEŁARUS BIEŁARUSU BIEŁARUS!
" sozdanije obŝiestviennoho obraza " -uchod ot faktov . Jeśli sovsiem prosto , da tiuŕma nikoho nie diełajet łuċšie . Budieš sporiť ?
I toje samaje tyčycca staŭleńnia da biełaruskich dabraachvotnikaŭ, jakija kroŭ pralivali va Ukrainie suprać Rasiejskaj impieryi, jakaja zaraz pahłynaje Ukrainu i ŭžo amal całkam prahłynuła Biełaruś.
Što za dyjahnazy? Moža biełarusam nada ab ich viedać?
Eto tožie mnienije, na kotoroje oni imiejut pravo.
Dobry, što prynamsi tut nie zajavili pra sieksualny hvałt. Chacia moža treba zapytacca samaj vialikaj ekśpiertki Nasty Bazar.
Jak tam spn. Doŭhaja charasmientuje spn. Mickievič ja nia viedaju. Ale spn. Mickievič ŭžo piša poa dyjahnazy.
Dla spravazdačy jaho ŭsiudy tyckajuć, ci što?
BiełaRuskaja mientalnaść + internacyjanał = voś takija vyniki, ničym rannija balšaviki.
«Ja nie viedaju, z čym heta źviazana i čamu jana tak robić.
Moža sprava ŭ tym, što šanoŭnyja psichałahini i hiendiernyja daśledčycy nie padzialili pasadu?
A, naviernoje, eto to čto nazyvajetsia "fota ilustracyjnaje".