Biessumlennyja, nieadukavanyja baćkami prystasavancy. Ale krainie kaput i vam taksama.
Analitik
12.08.2026
Pośle krušienija riežima Łuki i ariesta vsiech provłastnych u niejo budiet otmazka, čto ona pieła pro muža.
Nie nadojeło?
12.08.2026
Analitik, pośle toho, kak ja śletaju na Mars, płaniruju posietiť Płuton.
A čto łučšie,
12.08.2026
Nie nadojeło? , krušienije riežima ili krušienije strany i nacii?
Analitik
12.08.2026
Nie nadojeło? , Vopros nie nadojeło li nužno adriesovať nie mnie, a hranatomiotčiku, pohraničniku, istoriku. Nie nadojeło li jemu vrať, nie nadojeło li jemu dušiť iniciativu, nie nadojeli li 32 hoda byť u vłasti, nie nadojeło li jemu słušať pro diktatora.
Alo
12.08.2026
Vot pusť eti i rožajut za vsiu stranu, jeśli normalnyje ludi byli vynuždieny biežať iz-za jeje lubimoho Aleksandra-piensioniera.
Lenin vsiehda živoj! Lenin vsiehda s toboj
12.08.2026
I pra Lenina pieśni pisali, śpiavali. Ale ž tady byŭ uzrovień. Usie hetyja ludzi razumiejuć, što ŭ tvorčaści jany poŭnyja nuli?
Analityk
12.08.2026
Lenin vsiehda živoj! Lenin vsiehda s toboj, Jaki tam uzrovień... Arsienij Tarkoŭski, tata znakamitaha režysiora, napisaŭ takoje: «Takaja siła jesť v mojom narodie, Čto ja ustami novoj žiźni stał, I sčastliv tiem, čto ja nie v pierievodie, A v podlińnikie Lenina čitał» Heta navat nie vierš, a tolki radki z ryfmaj.
ii
12.08.2026
Lenin vsiehda živoj! Lenin vsiehda s toboj, a ciapier im uvohule "tvaryć" nie treba - jość ža II - ciap-lap - i hatova - čarhovy šedeŭr
Voj, Alaksandr, nu što za muššyna! Źziaje, jak sonca, u kožnaj mašynie. Słuchajuć ludzi, uzdychajuć dziaŭčaty: «Heta ž niaźmiennaje śviata dla chaty!»
Kažuć, na śviecie jość roznyja cudy, Tolki taki nie sustreniecca ŭsiudy. Jon i spartyŭny, i duža razumny, Pohlad surjozny, a časam i sumny.
Śviecić u ciemry, jak zorka ź niabiosaŭ, Vyrašyć z chodu miljony pytańniaŭ. Dzieŭki ad ščaścia hublajuć i kosy,* Ślozy lijučy ad viečnych kachańniaŭ.
Ach, Alaksandr! Naša radaść, adrada, Bolš nikaho nam ni ŭletku, ni ŭzimku nie treba! Ty — i kaŭbaska, i čarka limanadu, Ty — naš kavałačak siniaha nieba!
Artystka, jakaja śpiavała odu Łukašenku, vyjšła zamuž za Alaksandra
Vopros nie nadojeło li nužno adriesovať nie mnie, a hranatomiotčiku, pohraničniku, istoriku. Nie nadojeło li jemu vrať, nie nadojeło li jemu dušiť iniciativu, nie nadojeli li 32 hoda byť u vłasti, nie nadojeło li jemu słušať pro diktatora.
Jaki tam uzrovień... Arsienij Tarkoŭski, tata znakamitaha režysiora, napisaŭ takoje:
«Takaja siła jesť v mojom narodie,
Čto ja ustami novoj žiźni stał,
I sčastliv tiem, čto ja nie v pierievodie,
A v podlińnikie Lenina čitał»
Heta navat nie vierš, a tolki radki z ryfmaj.
a ciapier im uvohule "tvaryć" nie treba - jość ža II - ciap-lap - i hatova - čarhovy šedeŭr
Voj, Alaksandr, nu što za muššyna!
Źziaje, jak sonca, u kožnaj mašynie.
Słuchajuć ludzi, uzdychajuć dziaŭčaty:
«Heta ž niaźmiennaje śviata dla chaty!»
Kažuć, na śviecie jość roznyja cudy,
Tolki taki nie sustreniecca ŭsiudy.
Jon i spartyŭny, i duža razumny,
Pohlad surjozny, a časam i sumny.
Śviecić u ciemry, jak zorka ź niabiosaŭ,
Vyrašyć z chodu miljony pytańniaŭ.
Dzieŭki ad ščaścia hublajuć i kosy,*
Ślozy lijučy ad viečnych kachańniaŭ.
Ach, Alaksandr! Naša radaść, adrada,
Bolš nikaho nam ni ŭletku, ni ŭzimku nie treba!
Ty — i kaŭbaska, i čarka limanadu,
Ty — naš kavałačak siniaha nieba!
*i kosy.. - https://dck8xvlq18iei.cloudfront.net/402112
Druhoje-i što?
Vas cikaviać hetyja aparyšy? Adznačyli, zapisali-prydzie čas adkažuć za ŭsio.