Mova naša. Typovyja pamyłki «Našaj Nivy» za červień — 1
Uvieś čas my ŭ «Našaj Nivie» zapisvajem typovyja pamyłki, jakija vypraŭlajem u artykułach reparcioraŭ i pazaštatnych aŭtaraŭ. Hetuju padborku rassyłajem supracoŭnikam.
Takim čynam my starajemsia ŭźniać kulturu movy.
Prablema ŭ tym, što sa škoły i ŭniviera ludzi vychodziać ź nietryvałymi viedami biełaruskaj. Da taho ž, daminacyja rasiejskaj movy ŭ haradskim asiarodździ, na radyjo i TB błytaje ludziej. Davodzicca ŭvieś čas nahadvać praviły.
My padumali, što hetyja pamyłki mohuć być cikavyja i čytačam, jakija vučać movu ci lubiać movu. Heta ž typovyja vypadki.
Forma tłumačeńnia — minimalistyčnaja.
madonna, Hanna, Žanna (dźvie n)
bitva pry Sinich Vodach — abodva słovy ź vialikaj litary
kancaviny lepš za kaniečnaści
u dziejasłovie «pazbavicca» jość adcieńnie sensu žadańnia (= anh. to get rid of), u adroźnieńnie ad rasiejskaha lišiťsia. Tamu tam, dzie pa-rasiejsku «rabočij lišiłsia nohi» pa-biełarusku «rabotnik straciŭ nahu».
niepaŭnaletni, a nie niapoŭnahadovy
kampjutar, a nie kamputar
MančestEr (na imiony ŭłasnyja praviła -ar u finalach zapazyčańniaŭ nie raspaŭsiudžvajecca)
raSStryha
TroJca
dZVJuch maniet, dZVie maniety
vOsiemsot
HrybaŭskajCJe, RakašuCJe – kančatki litoŭskich žanočych imion pišam z –cie, a nie –te
paŭdnia jany łazili pa škole, a nie poŭdnia
pa-biełarusku zaviesy, a nie pietli (dźviarnyja)
va Ukrainie lepš čym na Ukrainie
arhanizacyja Čyrvony Kryž — pišam abodva słovy ź vialikaj litary
viek, hady lepš čym kalkavanaje słova «ŭzrost»
Jalizava (pasiołak), a nie Jelizava
stahadovy, a nie stohadovy
ZimbabvJe
EfiOpija
zarobak u razy bolŠY, čym u … , bo tut heta prymietnik, a nie prysłoŭje, a prymietniki ŭ biełaruskaj movie, jak i ŭ anhielskaj, francuzskaj ci polskaj u paraŭnalnaj formie nie supadajuć z paraŭnalnaj formaj prysłoŭjaŭ
bajavik, ale baJeviki, bo ŭžo nie pieršy skład pierad naciskam
ekstrEmizm, ekstrEmalny
vOjenačalnik, a nie vajenačalnik
mistAr, jak i lidAr, katAR (sudna), mieniedžAr, łaŭkostAr
ličba = cifra, lik = čisło
pieraśledAvać, daśledAvać, rasśledAvańnie
častaja pamyłka: paśla słova, što skančajecca na hałosnuju, treba pisać «ŭ» karotkaje. 10 červienia Ŭ Minsku
u najbližejšyja vychodnyja, a nie bližejšyja
pJelmieni (słova niesłavianskaha pachodžańnia)
apynucca ŭ centry buntu, a nie akazacca
KłaŭdyJo Hudžeroci
arAndavać
SA śviatłom, a nie z śviatłom (niahledziačy na vymaŭleńnie)
paradak dnia, a nie paviestka dnia
zMŠeły, a nie zaimšeły
dajaZDŽać, zaJaZDŽać, pierajaZDŽać
dzieJNy prezident, a nie dziejsny. Dziejsny – heta značyć realny, a dziejny – heta aktyŭny, ciapierašni
uhłJedzieŭsia, a nie ŭhladzieŭsia
błokpAsty
Vialikaja Ajčynnaja vajna — ź vialikaj litary pišam pieršyja dva słovy
Krasnaja płošča — ź vialikaj litary pišam tolki pieršaje słova
tekstU, impartU, biarozavikU, chaosU, pryncypU, pierformansU, resursU, čempijanatU (rodny skłon, mužčynski rod)
statusA, rejtynhA, rajonA, biznes-centrA, źjezdA, paradA, prajektA, mifA, matčA, albomA, kanhresA (rodny skłon, mužčynski rod).
nie rodiś krasivoj… = nie radzisia krasny, a radzisia ščasny
čiem dalšie v les, tiem bolšie drov = dalej u les — bolej trusku