«Niekatorych maich siabroŭ biełaruščynaj pierakarmili». Jak naradzicca i ŭsio žyćcio pražyć u Sibiry, a ličyć siabie biełaruskaj?
U 1902—1912 hadach, u tym liku praz Stałypinskuju reformu, u Sibir pierajechali sotni tysiač biełarusaŭ. Farmavalisia cełyja biełaruskija vioski, ale tradycyjnuju kulturu zachoŭvać było ciažka — značnaja častka ludziej asimilavałasia. Jak u takich umovach praź niekalki pakaleńniaŭ zachavać u sabie biełaruskaść i pieradać jaje dzieciam? Raspytali karennuju sibiračku.
Śviatkavańnie Kupalla ŭ Sibiry, 2023 hod. Fota: Anton Klimaŭ / Biełorusy Pribajkalja, Ukantakcie
«U mianie byŭ tolki babulin akcent»
Iryna (imia źmieniena — NN) naradziłasia ŭ rasijskim Irkucku. Maleńkaj baćki pieravieźli jaje na poŭnač vobłaści — tam dziaŭčynka i skončyła škołu ŭ kłasie razam z ruskimi, biełarusami, tatarami i naščadkami evienkaŭ (karennaja narodnaść Sibiry).
U saviecki čas padletki nie razmaŭlali pra svaje nacyjanalnaści, zaŭvažaje žančyna. Zrešty, i joj samoj pra toje, što jana biełaruska, nichto nie kazaŭ.
«U maim dziacinstvie heta byli prosta niejkija słovy. U mianie nie było biełaruskaj litaratury, ja ničoha nie čytała. U mianie byŭ tolki babulin akcent i niekalki słoŭ, što jany pryjechali z Rasii».
Prababka Iryny pierajechała na Irkuččynu z Mahiloŭskaj vobłaści ciapierašniaj Biełarusi ŭ 1930‑ch hadach. Jana zaŭsiody kazała, što «z Rasii» — tak rabili bolšaść pierasialencaŭ. Babula ž žančyny ŭ tyja hady tolki naradziłasia i paśpieła skončyć čatyry kłasy škoły. Heta, ličyć ciapier Iryna, i dało šaniec na toje, kab zachavać biełaruskaść u siamji.
«Babula žyła ŭ vioscy, pracavała ŭ kałhasie. Dziakujučy hetamu zachavaŭsia biełaruski akcent, pobyt, pieśni. Jaje braty ci siostry, jakija adukacyju atrymali, navat razmaŭlali biez akcentu [na ruskaj movie]».
«Bieražlivaść — nacyjanalnaja rysa biełarusaŭ»
Niahledziačy na toje, što pra biełaruskija karani ŭ siamji nie havaryli, adznačali tradycyjnyja śviaty: Bahač (vosieńskaje śviata, jakoje pravodziać sa zboram uradžaju i kancom pracoŭnaha leta), Kupalle. Taksama ad prababki ŭ chacie zastaŭsia biełaruski kufar i drobnyja pobytavyja rečy, jakija jana pryviezła jašče z radzimy.
Iryna kaža, što ŭ toj čas nie bačyła roźnicy pamiž niejkimi tradycyjami ź vioski ŭ biełarusaŭ i, naprykład, u tataraŭ. Zdavałasia, što heta prosta adroźnieńnie vioski ad horada, a nie nacyjanalnaja asablivaść.
Pry hetym u Biełaruś Iryna nie jeździła ažno da stałaha ŭzrostu — nie było da kaho, nijakich svajakoŭ nie zachavałasia. Pieršaje jaje padarožža na radzimu zdaryłasia ŭ 2001 hodzie sa studenckim hurtkom.
Z taho studenckaha falkłornaha hurtka i pačałasia cikaŭnaść Iryny da biełaruščyny. Ale raźvivać takuju supołku było ciažka: maładzionam brakavała viedaŭ, ciažka było dastać navat fota ludziej u nacyjanalnych strojach, kab adnavić niejkuju vyšyŭku.
Infarmacyju źbirali pa sibirskich vioskach — u kaho što zachavałasia ź Biełarusi. Tak znachodzili skrynki, kufary, ručniki i abrusy. «Takaja bieražlivaść i zachoŭvańnie — heta ŭsio ž nacyjanalnaja rysa biełarusaŭ», — zaŭvažaje Iryna.
«Jość supołka, siadziba, subsidyi»
Žančyna raspaviadaje pra sibiraka, jaki adnojčy dałučyŭsia da ich supołki biełarusaŭ. Prodki jaho byli pierasialencami ź Biełarusi, ale movu jamu baćki nie pieradali, i jon vyvučyŭ jaje samastojna darosłym. Navučyŭ joj i troch svaich dziaciej.
Tak siabie pavodziać adzinki, kaža jana. Ahułam biełarusy chutka asimilujucca ŭ Sibiry — praz słavianskija rysy tvaru, padabienstva movy. Tych, chto rehularna ŭdzielničaje ŭ mierapryjemstvach biełaruskaj supołki, niašmat. I staviacca jany da hetaha amal jak stavilisia prodki da carkvy — jak da «duchoŭnaj častki žyćcia».
Dasiul u Sibiry biełarusy adznačajuć Bahač, u jakim ciapier udzielničajuć lubyja miascovyja žychary — ruskija, kazachi.
«Ciapier mahčymaść [zachoŭvać samaidentyfikacyju] jość. Rasijskaja dziaržava daje nam hetuju mahčymaść. Jość hramadskaja supołka, jość siadziba, subsidyi — va ŭmovach konkursu. Kali ty pieramoh, to ŭ ciabie jość hrošy na prajekty, kab zachoŭvać tut na Irkuččynie biełaruskuju samabytnaść. Tut heta tak nazyvajecca — «samabytnaść», — kaža Iryna.
Śviatkavańnie Bahača ŭ Sibiry, 2022 hod. Fota: Hanna Dydzienka / Biełorusy Pribajkalja, «Ukantakcie»
«Być biełarusam — pytańnie ekałahičnaha staŭleńnia da siabie»
Ahułam dla taho, kab zachavać biełaruskaść tak daloka ad radzimy, ličyć jana, treba nie lenavacca, a sama kaštoŭnaść hetaha — takaja ž, jak sačyć za svaim fizičnym i mientalnym zdaroŭjem.
«Być biełarusam — ciažkaja praca. Treba prykładać namahańni. Ale heta pytańnie ekałahičnaha staŭleńnia da siabie. Taho, jak my dbajem pra svajo zdaroŭje. My ž dumajem, što jamo, dzie robim, jak stavimsia da svajho cieła. Siudy ž možna dadać i samaidentyfikacyju — chto ty, čym cikavišsia, adkul tvoj rod».
Niekatorych jaje adnahodkaŭ u Irkucku baćki staralisia «hvałtoŭna» pryvučyć da biełaruskaj kultury. Adnak heta nie spracavała.
«Niekatorych maich siabroŭ biełaruščynaj pierakarmili. Ciapier hetyja ludzi vyraśli i šarachajucca ad biełaruskaha centra. Tamu treba davać dystancyju.
Taksama treba pryznać: ja nie viedaju biełaruskaj movy, litaratury, ale zaraz budu vyvučać. Ja darosłaj vyvuču, i dzieciam pryjdziecca vyvučać. Dzieci ŭsio pamiatajuć».
Chacieła pierajechać žyć u Biełaruś, ale…
Doŭhi čas Iryna chacieła pierajechać žyć u Biełaruś, ale hetaha tak i nie stałasia praz pobytavyja ciažkaści.
«Ja ŭsio pryjazdžała-pryjazdžała, chadziła na moładzievyja tusy. Dla siabie vyrašyła, što, kali niejki biełaruski chłopiec (pažadana z proźviščam na -ič) zakachajecca ŭ mianie, prapanuje mnie svaju ruku i serca, tady ja tam zastanusia. Tak nie stałasia. Dyj niama kvatery, niama zarobku pa takoj śpiecyjalnaści, jakoj by možna było zarablać sabie na žyćcio. Ciapier na Bajkał pryjazdžajuć ludzi ź Biełarusi, jakija pracujuć na fryłansie, jany sabie mohuć dazvolić tut adpačyć. Ale ja hetaha ekanamičnaha pytańnia tak i nie vyrašyła. Pierakłała ekvivalent svajho zarobku ŭ Biełarusi [u kulturnickaj śfiery] i nie zrazumieła, jak by ja na jaho žyła».