«Kali b nie vyklikali chutkuju, žyć mnie zastavałasia niekalki hadzin». U 38-hadovaj biełaruski zdaryŭsia infarkt
Maładaja žančyna adpačyvała ŭ kafe ŭ centry Vilni razam ź siabroŭkaj. Raptam jana pačała adčuvać siabie nie vielmi dobra, ale nie krytyčna. Dziakujučy tamu, što siabroŭka ŭsio ž vyklikała chutkuju, miedyki paśpieli vyratavać biełarusku.
Tut i dalej fota hieraini tekstu
Raspaviadajučy pra toj dzień «Našaj Nivie», žančyna kaža, što ŭ jaje nikoli nie było prablem z sercam — i ŭ blizkich svajakoŭ taksama.
— Dzień prachodziŭ zvyčajna da 17:30, kali ja adčuła bol u hrudziach. Adčuvałasia, byccam niechta cisnuŭ na mianie. Ale tym nie mienš bol byŭ ciarpimy, naprykład, maja mienstruacyja našmat bolš balučaja. Tamu pieršaja reakcyja była — treba papić vady, vyjści na śviežaje pavietra ci, moža, krychu palažać.
Terminova vyklikać chutkuju dapamohu žančyna nahody nie bačyła. Toje, što siabroŭka nie pasłuchała i ŭsio ž patelefanavała miedykam, u vyniku vyratavała žyćcio. Pačuŭšy simptomy, dyśpietčar adpraviŭ mašynu reanimacyi.
Niahledziačy na viečarovyja zatory ŭ horadzie, chutkaja pryjechała ŭžo praz 15 chvilin.
— Akazvajecca, što žančyny radziej raspaznajuć simptomy sardečnaha prystupu, tryvajuć i paźniej źviartajucca pa miedycynskuju dapamohu. Heta mnie daktary raskazali ŭžo pa darozie ŭ špital i zapeŭnivali mianie, što ja ŭsio pravilna zrabiła. Uvohule, bryhada chutkaj była vielmi dobrazyčlivaj i prafiesijnaj, miedyki razmaŭlali na troch movach, sa mnoj kamunikavali na ruskaj i anhlijskaj, i namahalisia maralna padtrymać.
Miedyki zrabili kardyjahramu, pastavili kropielnicu, pasłuchali i pavieźli ŭ balnicu.
— Na hety momant mnie było ŭžo niejak zusim soramna, bo bol pačaŭ spadać, i ja vielmi niervavałasia, što zadarma haniała chutkuju, napeŭna ž, inšym ludziam jana była b bolš karysnaja (sindrom dobraj dziaŭčynki ledźvie nie kaštavaŭ mnie žyćcia).
U balnicy biełaruscy daviałosia padpisać adrazu niekalki papier, u tym liku zhodu na atrymańnie płatnych pasłuh, bo jana nie źjaŭlajecca rezidentkaj Litvy.
— Pytalisia ŭsie pra niejkuju jeŭrapiejskuju strachoŭku, nie viedaju dakładna, što heta, ale raju ŭsim zrabić. Bo ŭvieś piersanał biedavaŭ, što jaje nie maju, a heta samy prosty varyjant, i mnie b płacić ničoha nie pryjšłosia.
Vyśvietliłasia, što ŭ žančyny zdaryŭsia vielmi redki typ infarktu, jaki nielha pradkazać abo praduchilić. Jon taksama nie kareluje ź nijakimi faktarami ryzyki i vielmi ciažki dla dyjahnostyki, zdarajecca tolki ŭ 1-3% vypadkaŭ. U zonie ryzyki žančyny va ŭzroście 40-50 hadoŭ.
— Doktar skazaŭ, što jany takoje sustrakajuć nie kožny hod i navat vyrašyli pra moj vypadak apublikavać miedycynski artykuł. Mnie vielmi pašancavała, što mianie zavieźli ŭ špital, bo ŭsie simptomy byli davoli słabyja i nijakim čynam nie pakazvali na infarkt ci ŭnutranaje krovaźlićcio. Tearetyčna ŭ luby momant mianie mahli vypisać dadomu. EKH pakazała minimalny niejki zboj, ale tolki kali rabili daktary na chutkaj — a ŭ špitali ŭžo było ŭsio bolš-mienš dobra.
Paśla dyskusii, daktary ŭsio ž vyrašyli zrabić zond serca, kab paćvierdzić, što heta byŭ spazm, i adpuścić. I heta było rašeńnie, jakoje vyratavała žyćcio, bo padčas manipulacyi pabačyli razryŭ arteryi i ŭnutranaje krovaźlićcio.
— Pa słovach daktaroŭ, mnie zastavałasia 1-2 hadziny da vielmi sumnaha kanca majoj historyi. Moj anioł-ratavalnik adpracavaŭ na ŭsie 100%, jak i ŭvieś miedycynski piersanał. Mnie pastavili stent, adpravili ŭ reanimacyju pad nazirańnie, praź dzień pieraviali ŭ pałatu. Napeŭna, ja jašče tut pabudu, moža, tydzień dla kantrolnaj pravierki. I potym jany parajać mnie reabilitacyju ŭ adnym z sanatoryjaŭ. Kali maja strachavaja pahodzicca, ja spadziajusia pravieści 3-4 tydni ŭ Druskininkai.
Biełaruska padkreślivaje, što ŭvieś miedycynski piersanał pavodziŭ siabie prafiesijna i jana adčuvała siabie ŭ biaśpiecy.
— Kaniešnie, kamunikacyja i tak zvany bedside manner u pryjomnym pakoi nahadvaŭ biełaruski dziaržaŭny servis. Ale ŭsie daktary mieli dobruju anhlijskuju ci ruskuju dla kamunikacyi. Kaniešnie, byli pytańni praz apłatu i strachoŭku, i jany čamuści vyrašalisia ŭ momanty, kali ja tolki aprytomnieła ŭ reanimacyi, heta, napeŭna, byŭ adziny momant, jaki krychu sapsavaŭ ahulnaje ŭražańnie. Ale ja mahu dakładna skazać — ja vielmi ščaślivaja, što akazałasia ŭ Vilni ŭ kamandziroŭcy ŭ taki momant. Ja liču heta maim vialikim pośpiecham.
Biełaruska raić usim na ŭsialaki vypadak pačytać pra simptomy sardečnych prystupaŭ, a taksama źviarnuć uvahu na toje, što ŭ mužčyn i žančyn jany adroźnivajucca. Bo minimalnaja daśviedčanaść moža vyratavać žyćcio vam ci vašym blizkim.
— Nie ihnarujcie bol, nie ciarpicie (jak heta sprabavała zrabić ja). Napeŭna, samaja važnaja parada — kamunikavać i raskazvać pra svaje simptomy. Naprykład, ja choć i saromiełasia, što niedastatkova pakutuju, ale prahavorvała ŭsie źmianieńni, jakija adčuvała: bol na 8 z 10, ciapier bol pieratvaryŭsia ŭ chvali ad 0 da 5, ciapier bol pierajšoŭ uniz i ŭ śpinu (apošni moj kamientar, darečy, dapamoh doktarcy pryjarytezavać maju žyćciovyratavalnuju praceduru). Nie maŭčycie, daktary nie ŭmiejuć čytać dumki.