«Časam chočacca napicca, kab hałava kruciłasia». Turčyn prynios Łukašenku na naradu blašanku śniusu
Padčas siońniašniaj narady Łukašenki z kiraŭnictvam Savieta Ministraŭ abmiarkoŭvałasia pytańnie ŭzmacnieńnia licenzavańnia handlu elektronnymi siharetami i inšyja prablemy, z hetym źviazanyja. Kiraŭnik urada Alaksandr Turčyn pad hetu naradu prynios Łukašenku nahladny materyjał — blašanku sa śniusam, zdroblenym uvilhotnienym tytuniom.
Pamiž Łukašenkam i Turčynym z hetaj nahody adbyŭsia taki dyjałoh:
«Łukašenka: I što, pad jazyk kładzieš?
Turčyn: I atrymlivaješ dozu nikacinu.
— To-bok hałava krucicca?
— Tak-tak-tak.
— Cikava. Časam chočacca napicca, kab hałava kruciłasia, i ad hubiernatara Hrodzienskaj vobłaści nie atrymlivać infarmacyju, što cialaty ŭ jaho dochnuć».
Padčas hetaj razmovy Łukašenka nastojliva sprabavaŭ adkryć blašanku, ale ŭ jaho ničoha nie atrymlivałasia. Turčyn prapanavaŭ dapamohu, ale Łukašenka jaje nie pryniaŭ — maŭlaŭ, usio adno zakładać sabie srodak pad jazyk pakul nie źbirajecca. Na repliku ž Turčyna, što srodak dapamahaje supakoicca, adreahavaŭ:
«A jon supakojvaje? Hałoŭnaje, kab ty ŭžo nie pačaŭ supakojvacca hetym».
Kankretna ž pa temie elektronnych cyharet Łukašenka skazaŭ:
«Ja naohuł u kuryvie słaba raźbirajusia, jak i ŭ ałkaholi. Tamu chaciełasia b ad śpiecyjalistaŭ, jakija abo kurać, abo ŭnikli ŭ hetuju temu, kab patłumačyli, što heta takoje. Kažuć, što heta horšaje, čym tytuń. Pasłuchajem i prymiem adpaviednaje rašeńnie.
Samaje hałoŭnaje — ja kateharyčny praciŭnik jak ałkaholu, tak i kureńnia. Ale kureńnie — heta žach. Nu vypiŭ tam 100 hram… Chto nie pje? Pjuć. A kuryć — hrobić svajo zdaroŭje, kali miedyki ŭžo dakładna viedajuć, što rak lohkaha — pieršapryčyna — heta kureńnie. Pasprabujem znajści raŭnavahu».
Čytajcie taksama:
«Saładucha vykłaŭ sełfi z centra stalicy»: biełarusy žartujuć pra błekaŭt pa zahadzie Łukašenki