Jak žyvuć Maŭšuki ź Pinska — u 2020‑m muža i žonku pasadzili, a dziaciej źbiralisia adpravić u prytułak
U 2020‑m šmat havaryli pra pinskuju siamju budaŭnika Siarhieja i sanitarki Aleny Maŭšukoŭ: mamu i tatu pasadzili za pratesty, a ich małych dziaciej ledź uratavali ad prytułka. My pahutaryli z Alenaj Maŭšuk pra toje, što ŭ ich čuvać.
Alena i Siarhiej Maŭšuki ŭ Vilni paśla vyzvaleńnia. Fota: archiŭ surazmoŭcy
«Bajsoł» zładziŭ zbor hrošaj dla siamji, kab padtrymać paru paśla vychadu Siarhieja. Paŭdzielničać možna tut.
Siarhieja i Alenu Maŭšukoŭ zatrymali jašče 10 žniŭnia 2020‑ha za ŭdzieł u paślavybarčych pratestach. 9 žniŭnia Maŭšuki vyjšli da pinskaha harvykankama, kab daviedacca vyniki hałasavańnia, i akazalisia ŭ centry sutyčki ź siłavikami. Alena padyšła da šarenhi siłavikoŭ i ŭdaryła pa ščytach rukami i draŭlanym kałkom, nie zastaŭsia ŭbaku i Siarhiej.
Maŭšuka ŭ vyniku asudzili na 6,5 hoda źniavoleńnia, jaho žonku — na 6 hadoŭ. Aboje trapili na strohi režym da recydyvistaŭ — adhuknułasia niaprostaje minułaje.
Ale ž vyjšli na svabodu Maŭšuki raniej. Alenu departavali ŭ Litvu 12 lutaha 2025-ha, Siarhieja — 19 sakavika 2026-ha.
Ciapier Alena i Siarhiej žyvuć razam u Vilni. Alena pracuje prybiralščycaj u trenažornaj zale, jaje muž tolki ŭ bližejšyja tydni atrymaje dazvoł na žycharstva i tady zmoža aficyjna pracavać.
Sprava dla jaho znojdziecca, upeŭnienaja Alena:
«Kali atrymaje litoŭski DNŽ, to znojdzie siabie, jon ža plitačnik, budaŭnik. My praz heta nie chvalujemsia».
Žančyna ŭspaminaje, jak upieršyniu za amal šeść hadoŭ pabačyłasia z mužam:
«Pazvanili, skazali, što jaho viazuć u Litvu. Ja ŭziała taksi, sustreła jaho, pajechali dachaty…
Ciažkavata było maralna, pakul jon nie apuściŭsia na ziamlu i nie zrazumieŭ, dzie jon znachodzicca i što jon na voli. Ja razumieju, što ja, napeŭna, taksama takaja była paśla turmy. Prajšoŭ čas, i jon trochi saryjentavaŭsia, horad vyvučyŭ, chadzili ź im pa Vilni — niedzie ja jaho vadziła, niedzie jon adzin hulaŭ».
Alena raskazvaje, što balučaja tema dla ich siamji — ahulnaja małodšaja dačka, 10‑hadovaja Karyna. Inšyja jaje dzieci darosłyja, sa svaimi siemjami, i Maŭšuki razumiejuć, što tyja nie zachočuć vyjazdžać ź Biełarusi.
U Aleny jość 16‑hadovaja dačka Anhielina — jak i Karyna, jana žyvie ŭ svajakoŭ. Ale ž Anhielina skončyła 9 kłasaŭ i pastupaje ŭ 10-ty, tamu Alena z mužam vyrašyli jaje nie čapać — maŭlaŭ, niachaj vučycca. Adnak małodšuju, adzinuju ahulnuju dačku Aleny i Siarhieja, para ŭsio-tki chacieła b pieravieźci ŭ Vilniu, kab «jana pabačyła inšaje žyćcio — mo ŭ jaje b tut niešta vyjšła».
Alena kaža, što Siarhiej časta zhadvaje małuju.
«Heta jaho adzinaja dačka, i tak vyjšła, što jon jaje nie hadavaŭ praz turmu […] Byvajuć zryvy, kali jon pačynaje kazać — jak chaču dačušku abniać, jak chaču dačušku zvadzić pahulać… Heta vielmi ciažka», — dzielicca žančyna.
I Siarhiej, i Alena byli vydvaranyja z krainy, tamu nie majuć mahčymaści pryjechać i zabrać dačku, jakaja znachodzicca pad apiekaj u starejšaj dački Aleny. Baćki Karyny sprabavali chacia b znajści advakata, kab toj pradstaŭlaŭ intaresy Maŭšukoŭ — ale advakaty kažuć, što Alenie treba pryjechać i na miescy padpisać damovu:
«Kali sud budzie mnie viartać dzicia z apieki, ja taksama pavinna budu na sudzie prysutničać. Šmat składanaściaŭ. A kali ja kažu, što nie mahu pryjechać, što mnie z palityčnych pryčyn zabaroniena ŭjazdžać u Biełaruś, mnie adrazu admaŭlajuć».
Kab znajści niejki vychad, Maŭšuki navat hutaryli z amierykanskimi pieramoŭnikami ŭ pasolstvie. Alena kantaktuje z dačkoj pa videasuviazi i kaža, što i Karynie niaprosta:
«Dzicia taksama niervujecca, heta zaŭvažna, kali my hutarym ź joj. Jana vielmi tatu lubić, joj taksama chočacca chutčej sustrecca».