– Piotar, ci ty moh by raskazać pra «Našu Nivu» ŭ nas, u Massolit? Zdavałasia b, što supolnaha maje krakaŭskaja kniharnia-kaviarnia, pryznačeńnie jakoj – papularyzavać anhielskamoŭnuju litaraturu, sa ścipłym biełaruskim tydniovikam? Mo heta prosta pabočny pradukt hlabalizmu? A moža i nie...
– Piotar, ci ty moh by raskazać pra «Našu Nivu» ŭ nas, u Massolit?
Zdavałasia b, što supolnaha maje krakaŭskaja kniharnia-kaviarnia, pryznačeńnie jakoj – papularyzavać anhielskamoŭnuju litaraturu, sa ścipłym biełaruskim tydniovikam? Mo heta prosta pabočny pradukt hlabalizmu? A moža i nie...
U paniadziełak 13 listapada adrazu paśla imšy ŭ francyskancaŭ pajšoŭ u Masalit. Sabrałasia dzieści 20–25 čałaviek, pieravažna moładź, ale byŭ taksama prafesar filazofii Jan Skačynski, Lila Koŭkiel, biełaruska, vykładčyca Jahielonskaha ŭniversytetu, i Rafał Ramanoŭski, karespandent «Gazety Wyborczej», jaki byŭ maim surazmoŭcam.
«Kamu adrasavana «Naša Niva»? Jakaja ŭ jaje hramadzka-palityčnaja aryjentacyja? Jakoje ŭ jaje staŭleńnie da biełaruskaj ułady? Da apazycyi? Da Kaściołu i Carkvy? Što budzie dalej ź biełaruskaj niezaležnaj presaj?» – prykładna takija pytańni daminavali padčas spatkańnia. Ludzi žyva i ščyra cikavilisia «NN», Biełaruśsiu, prablemami biełaruskaj movy, kultury, historyi, mentalnaści, identyčnaści i h.d. Dosyć važny dośvied, bo heta davała adčuć, što ty, biełarus, nie samotny ŭ hetym žorstkim śviecie. A raz nie samotny, značycca, jość padstavy dla nadziei na lepšaje.
Atmasfera sustrečy była pryjemnaja va ŭsich aspektach. Pamiaškańnie nievialikaje, utulnaje, zastaŭlenaje knižkami i časopisami. Ekspres z kavaj, kipień dla harbaty, sok, pierniki, cukierki. Intelihientnaja i cikavaja publika. Adzinaje, čaho nie chapała, heta Chadanoviča. Ale jamu treba było jechać da svaich vučniaŭ, vykonvać svaju pracu na toj samaj našaj nivie.
Kamientary