Asieńniaja pieśnia
Piače strunoju
Svajoj skrušnoju
Asieńni sum,
A serca bjecca,
A serca rviecca
Ad horkich dum.
Dušu viaredziać, —
Ja čuju, — niedzie
Hadziny bjuć,
I płaču: što ž,
Byłoha ŭsio ž
Mnie nie viarnuć.
U noč pahnaŭ,
Uśled stahnaŭ
Viatryhi śvist.
Vaźmi z saboj,
Niasi, jak toj
Pažoŭkły list…
Pierakład Nadziei Dziedavaj
Ciapier čytajuć
«Hałandski architektar», jaki adbudavaŭ Vostruju bramu i pastaviŭ sabie dom-krepaść u Hajciuniškach, akazaŭsia nijakim nie hałandcam. Ale jaho spadčyna zachaplaje
«Hałandski architektar», jaki adbudavaŭ Vostruju bramu i pastaviŭ sabie dom-krepaść u Hajciuniškach, akazaŭsia nijakim nie hałandcam. Ale jaho spadčyna zachaplaje
Taćciana Zamiroŭskaja pieršy raz za 11 hadoŭ viarnułasia z ZŠA ŭ Jeŭropu. Mnohija maniery, zvyčki i navat ptuški, jakich my nie prykmiačajem, vyklikali ŭ jaje buru ŭspaminaŭ
Kamientary