«Viesienčuki, — kaža Nadzieja Čuhunova, — heta roznyja istoty, jakija pračynajucca viasnoj. Ptuški, źviarki, ale taksama i lesaviki, vadzianiki. Kab dapamahčy im pračnucca, my razam paśpiavajem pieśni. Taksama parobim ptušačak z papiery. Dapamahać nam buduć maje vučni z hurtka «Viesiančuk» i siabry — studyja «Varhin».
Pa słovach Alaksieja Čubata, dyrektara Ustanovy «Kultura rodnaha kraju», nadzvyčaj važna paznajomić dziaciej ź biełaruskaj kulturaj i tradycyjami. Farmat «śpieŭny schod», kali ŭdzielniki — i dzieci, i baćki — śpiavajuć razam, dazvolić zrabić heta najlepš. A prysutnaść sapraŭdnych śpievakoŭ, muzykaznaŭcy i muzykaŭ zrobić «Dziciačy śpieŭny schod» pryjemnym navučańniem.
Ale ŭ hety raz navučalny błok «śpieŭnaha schodu» budzie pašyrany. Arhanizatary «Dziciačych tvorčych majsterniaŭ» Halerei sučasnaha mastactva «Ŭ», partniora mierapryjemstva, raspaviaduć dzieciam i ich baćkam pra siabie. Pra toje, našto siońniašniamu dzicionku sučasnaje mastactva. Takoje spałučeńnie tradycyjnaści i sučasnaści budzie na «śpieŭnym schodzie» ŭpieršyniu.
Kamientary