Alaksandr Łukašenka siońnia naviedaŭ Žyrovicki manastyr u Słonimskim rajonie i paŭščuvaŭ kiraŭnika vobłaści, eks-ministra ŭnutranych spraŭ Juryja Karajeva.
«Niekatoryja elemienty, jakija akružajuć hetu abiciel, śviedčać, što tut niešta rabili na chutkuju ruku, pa-vajskovamu, kab dałažyć pa-karajeŭsku. Ty (źviartajučysia da Karajeva) tut nie starońni naziralnik, nie ŭsio zroblena, absalutna nie ŭsio», — skazaŭ Łukašenka.
«Zapomnicie, heta — pierlina pravasłaŭja… Tut nie pavinna być nivodnaha zaniadbanaha ŭčastka, kab tut śviatyja ludzi žyli. Ty taki musulmanin, jak ja pravasłaŭny; tak što ŭličy, my dla pravasłaŭnych pavinny rabić idealnyja ŭmovy», — dadaŭ jon.
«Tak točna», — adkazaŭ Karajeŭ.
Juryj Karajeŭ z pachodžańnia asiecin, asieciny pieravažna pravasłaŭnyja, taksama jość miascovyja vieravańni, musulmanie ŭ ich składajuć 10 pracentaŭ.
Ciapier čytajuć
«Hałandski architektar», jaki adbudavaŭ Vostruju bramu i pastaviŭ sabie dom-krepaść u Hajciuniškach, akazaŭsia nijakim nie hałandcam. Ale jaho spadčyna zachaplaje
«Hałandski architektar», jaki adbudavaŭ Vostruju bramu i pastaviŭ sabie dom-krepaść u Hajciuniškach, akazaŭsia nijakim nie hałandcam. Ale jaho spadčyna zachaplaje
Instytut biełaruskaje movy zapuściŭ niezaležny «Korpus biełaruskich tekstaŭ», jaki źbiraje leksiku, jakaja nie traplaje ŭ aficyjnyja bazy praz cenzuru
Kamientary