«U śniežni vydatkavała na ježu 115 rubloŭ». Jak biełarusy ekanomiać u kramach
Pakul adny skardziacca na kaśmičnyja ceny i chitryja pryjomy markietołahaŭ, inšyja biełarusy pieratvaryli pachody ŭ kramu ŭ mastactva raźliku. U ich roznyja padychody — ad strohich tablic u Excel da poŭnaj admovy ad bankaŭskich kartak, ale ahulnaja meta: nie pakidać u supiermarkietach nivodnaj lišniaj kapiejki, piša Onliner.

Liza: chodzić u kramu sa svaim pakietam i moža pražyć na 37 rubloŭ na tydzień
Lizaviecie 30 hadoŭ, jana žyvie ŭ Minsku i pracuje ŭ klijenckaj padtrymcy. Niekalki hadoŭ tamu jana paśpieła pažyć u roznych rasijskich haradach, u tym liku va Uładzivastoku, a potym viarnułasia dadomu.
Liza kaža, što nikoli nie była čałaviekam, dla jakoha hrošy i vysoki dachod stajali na pieršym miescy, ale mienavita abmiežavany biudžet navučyŭ jaje ŭvažliva ličyć vydatki. Zaraz jana stavicca da pakupak amal jak da sistemy: viadzie tablicy, fiksuje vydatki i zahadzia pradumvaje, u jakuju kramu i ŭ jaki dzień lepš pajści. Pry nieabchodnaści dziaŭčyna całkam moža vydatkavać na ježu kala 100 rubloŭ na miesiac.
— Ja nie zaŭsiody tak žyła i nie zaŭsiody tak ekanomiła. Paru hadoŭ tamu ja pierajechała va Uładzivastok, dzie mnie treba było zdymać žyllo i žyć na nievysokuju zarpłatu. Chočaš nie chočaš, a ŭ takoj situacyi ty prosta vymušany ličyć usie svaje vydatki.
Ja tady pačała paraŭnoŭvać ceny, zapisvać vydatki, hladzieć, na čym možna zekanomić biez škody dla siabie. Pastupova heta pieratvaryłasia ŭ zvyčku. Kali ja viarnułasia ŭ Minsk, u mianie ŭžo nie było takoj vostraj nieabchodnaści ekanomić, ale sama zvyčka zastałasia.
Ja ŭžo prosta nie ŭmieju pa-inšamu: mnie važna ŭsio kantralavać, razumieć, kudy sychodziać hrošy, i nie marnavać lišniaha.
Z časam nieabchodnaść ekanomić pieratvaryłasia ŭ Lizaviety ŭ davoli žorstkuju sistemu ŭliku vydatkaŭ i pakupak.
— Ja fiksuju naohuł usie vydatki, navat samyja maleńkija. U mianie jość tablica, kudy ja zanošu kožny nabytak. Za košt hetaha ja dakładna razumieju, kolki ŭ mianie sychodzić na ježu za miesiac — u siarednim heta 200—300 rubloŭ. Naprykład, u vieraśni było 282 rubli, u kastryčniku — 302, u listapadzie — 224, u śniežni — 115.

Pierad pachodam u kramu ja zaŭsiody rablu reviziju doma, hladžu, što ŭ mianie jość u chaładzilniku, jakija krupy zastalisia, što skončyłasia. U mianie drennaja pamiać, tamu, kali ja nie zapišu, ja prosta zabudu i, naprykład, viarnusia biez pamidoraŭ na ŭvieś tydzień.
Śpis ja składaju chutka, litaralna za piać chvilin, i dalej užo stroha prytrymlivajusia.
U kramu ja chadžu adzin raz na tydzień — zvyčajna ŭ sieradu abo čaćvier. U vychadnyja nie chadžu, tamu što tam šmat ludziej i čerhi.
Ja starajusia zakryć usie pakupki za adzin raz. Kali mnie treba zakupić štości ciažkaje, naprykład miasa ci krupy, ja mahu zakazać dastaŭku.
Ale kali nie chapaje da minimalnaj sumy (naprykład, biaspłatnaja dastaŭka idzie ad 70 rubloŭ, a ŭ mianie pakupak na 65), ja nie dabiraju lišniaha. Lepš sama schadžu ŭ kramu dva razy, čym kuplu štości niepatrebnaje.
Zaŭsiody našu z saboj miašok, kab nie kuplać jaho na kasie. Heta drobiaź, ale kali kožny raz brać novy, to ŭ vyniku nabiahaje adčuvalnaja suma.
Ja starajusia chadzić u adnu i tuju ž kramu — zvyčajna heta hipiermarkiet, dzie možna kupić adrazu ŭsio nieabchodnaje. Maleńkija kramy ja nie lublu, tamu što tam časta niama alternatyvy: lažyć adzin varyjant, naprykład, jabłykaŭ, i ty jak byccam vymušany brać jaho.
Asobna Lizavieta stvaryła i sam racyjon — jon u jaje taksama padparadkavany sistemie i abmiežavańniam.
— Zaraz u mianie jašče i dyjeta, ja całkam źmianiła charčavańnie i naohuł nie jem sałodkaje, tłustaje, mučnoje i małočku. Praz heta ŭ mianie davoli prosty nabor praduktaŭ, jaki paŭtarajecca. Kožny dzień ja jem harodninu i sadavinu — heta baza, plus krupy i miasa. U mianie taki «kanstruktar»: krupy, miasa, harodnina.

Voś, naprykład, adzin z maich zakupaŭ na tydzień — jon kaštavaŭ 37 rubloŭ. Tam byli fasola, kukuruza, aliŭki, ahurki, pamidory, banany, kivi, jabłyki, morkva, aŭsianka, makarony. Heta jakraz toj nabor, ź jakoha ja źbiraju svoj racyjon.

Ja kuplaju roŭna stolki, kolki mnie treba na tydzień, i nie zakuplajusia ŭ zapas tym, što moža sapsavacca. Naprykład, ja viedaju, što mnie treba siem pamidoraŭ na tydzień, — značyć, ja biaru siem, nie bolš. Toje ž samaje ź inšymi praduktami.
Navat u samoj kramie Lizavieta starajecca maksimalna vyklučyć lubyja spantannyja rašeńni i nie paddavacca na standartnyja chitraści markietołahaŭ.
— Ja zaŭsiody idu ŭ kramu sytaja — heta važna. I zaŭsiody ŭ navušnikach — u mianie ihraje muzyka, ja prosta chadžu ŭ svaim tempie i nie pieraklučajusia ni na što vakoł. Nikoli nie biaru tavar, jakoha niama ŭ śpisie, navat kali heta budzie pa akcyi ci kaštavać vielmi tanna.
U mianie niama ŭnutranaha cisku: maŭlaŭ, kali ty zajšoŭ u kramu, značyć, treba abaviazkova štości kupić. Ja mahu spakojna vyjści z kramy naohuł bieź ničoha abo, kali ŭžo pakłała štości ŭ košyk, ale potym razumieju, što mnie heta nie treba, mohuć viarnuć tavar na miesca.
Na kasie ja taksama nie biaru ničoha impulsiŭnaha. Usie hetyja žujki, šakaładki — mianie heta naohuł nie čaplaje.
Ekanomija dziaŭčyny nie abmiažoŭvajecca praduktami — toj ža pryncyp jana pieranosić i na ŭsie astatnija śfiery.
— Ja starajusia nie tracić hrošy na niejkija rečy, jakija mnie nie patrebnyja. U mianie niama škodnych zvyčak, ja nie pju kavu, nie jezdžu na taksi. Vadu, naprykład, taksama nie kuplaju, tamu što ŭ Minsku jaje možna pić z-pad krana.
Ja nie chadžu na manikiur — zamiest hetaha navučyłasia rabić jaho sama. Heta značyć, ja patraciła na instrumienty rubloŭ 50, u toj čas jak u sałonie zrabić nohci adzin raz kaštuje ŭdvaja daražej. Heta prosta navyk, jaki adzin raz asvojvaješ i dalej nie traciš na heta hrošy pastajanna. Z pryčoskaj hetak ža: ja nie chadžu ŭ sałony, a raŭniaju vałasy sama sabie, i mianie heta całkam zadavalniaje.
Leki taksama nie kuplaju ŭ najbližejšaj aptecy, a spačatku manitoru, dzie jaki preparat kaštuje tańniej, zatym mahu schadzić u dźvie-try apteki. U mianie była situacyja, kali za košt hetaha atrymałasia sekanomić kala 15 rubloŭ na adnym i tym ža nabory.
Ja nie kuplaju adzieńnie prosta tak, dla zadavalnieńnia ci kab atrymać pazityŭnyja emocyi. Kali i biaru štości, to tamu, što heta realna treba, i z raźlikam na toje, što heta budzie nasicca doŭha.
Z nahody zabaŭ: dla mianie najlepšyja zabavy — tyja, jakija biaspłatnyja. Kali jość niejkija biaspłatnyja vystavy ci muziei, to ja schadžu tudy.
A naohuł, ja vielmi lublu hulać i chadzić pieššu, mohuć spakojna prajści 10—15 tys. krokaŭ.

Bytavuju chimiju kuplaju adrazu ŭ zapas. Naprykład, paraški, srodki dla myćcia posudu, niejkija bazavyja rečy — ja mahu adzin raz zakupić ich i zakryć hetaje pytańnie na miesiac napierad. Toje ž samaje sa srodkami žanočaj hihijeny. Heta, darečy, davoli vialiki artykuł vydatkaŭ, kali kuplać pastajanna pakrysie, ja ž zakupiła optam adrazu na hod — vyjšła prykmietna tańniej. Kuplaju takija rečy zvyčajna na markietpłejsach, tamu što tam zvyčajna vyhadniej, čym u kramach, i možna lohka paraŭnać ceny.
Zarpłata ŭ siarednim u mianie vychodzić kala 2000—2400 rubloŭ na miesiac. Pry hetym bazavyja vydatki davoli nizkija — 200—300 rubloŭ štomiesiac. Astatnija hrošy ja adkładaju: častku pakidaju ŭ rublach, častku pieravodžu ŭ dalary. Jość navat kankretnyja mety: abnavić techniku (telefon, noŭtbuk), mahčyma, zrabić ramont, abnavić niejkuju meblu ŭ domie.
Darečy, na adpačynak u mianie atrymałasia naźbirać za try miesiacy bieź niejkaha mocnaha napružańnia — prosta za košt taho, što niama lišnich vydatkaŭ. Dla mianie heta jakraz pakazčyk taho, što sistema pracuje.
Siabry i chłopiec Lizaviety spakojna staviacca da jaje zvyčki ekanomić. Jana nie naviazvaje svaje praviły inšym i padkreślivaje, što kožny žyvie tak, jak jamu kamfortna. Pavodle jaje słoŭ, u ich z partnioram supadajuć finansavyja pohlady na aščadak, kredyty i pakupki, tamu kanfliktaŭ na hetaj hlebie nie ŭźnikaje.
— Niama takoha, što ja kamuści naviazvaju svajo bačańnie. Razumieju, što moj padychod padydzie nie ŭsim: dla kahości heta moža być zanadta žorstka, zanadta šmat kantrolu. Ale mnie tak kamfortna.
Pry hetym ja sama viedaju, što ŭ hetaj ekanomii jość i advarotny bok. Naprykład, mnie składana prymać rašeńni ab bujnych pakupkach. Ja chutčej nie kuplu, čym kuplu štości. Časam navat davodzicca ŭhavorvać siabie patracić hrošy.
Maksimum z «lišniaha», što ja sabie dazvalaju, — heta marožanaje. Zvyčajna dla hetaha patrebna niejkaja nahoda — naprykład, kali ŭ mianie byŭ drenny dzień. Ahułam heta narmalnaja sistema, kali čałavieku važnyja pačućcio kantrolu i spakoj.
Maksim: płacić tolki najaŭnymi, kab sekanomić 30—40%
Maksimu 56 hadoŭ. Da pakupak jon padychodzić taksama biez fanatyzmu, ale vielmi prahmatyčna. Śpiecyjalna na źnižki nie paluje, tablicy nie viadzie i kožnuju kapiejku nie vyličvaje, adnak amal zaŭsiody hladzić na canu za kiłahram, biare ŭcenienyja pradukty, kali jany narmalnaj jakaści, i starajecca zakuplać miasa i rybu tolki na rynkach.
— U mianie niama takoha, što ja śpiecyjalna ekanomlu abo vybudoŭvaju niejkuju sistemu, — prosta racyjanalna staŭlusia da pakupak. Ja zastaŭ čas, kali vybaru ŭ kramach naohuł nie było, i heta, napeŭna, sfarmavała majo staŭleńnie da vydatkaŭ. Tamu ja biaru tolki toje, što treba.
Zaraz ja nie źviartaju ŭvahi na markietynhavyja chitraści. Akcyi nakštałt «1+1» mianie nie čaplajuć. Ja chutčej hladžu na ŭcenienyja tavary — toje, što padychodzić pa terminie prydatnaści. Heta, naprykład, sadavina, harodnina, miasnyja pradukty, u jakich zakančvajecca termin. Kali jany narmalnaj jakaści, čamu nie ŭziać tańniej?

Ja nie biehaju pa kramach śpiecyjalna ŭ pošukach źnižak, ale kali baču adekvatnaje źnižeńnie cany, to biaru. Byvaje, što ŭpakoŭki pradajuć užo sa źnižkaj na 50%, i heta realna vyhadna.
Dzieści raz na miesiac ja jezdžu na rynak i zakuplajusia miasam i rybaj prykładna na 250 rubloŭ. Častka idzie adrazu ŭ hatavańnie, častka — u maraziłku. Pa sutnaści, da hetaha zastaniecca dakupić krupy, harodninu — i bolš nijakich vydatkaŭ na ježu niama.
Plus u mianie jość pravieranyja pradaŭcy, jakija handlujuć niekandycyjaj — praduktami, jakija pa vyhladzie mohuć być niepryhožymi, ale narmalnyja pa jakaści. Toje, što kaštuje 18—20 rubloŭ, u ich možna ŭziać za 5—6.
U kramach ja zaŭsiody hladžu na canu za kiłahram. Heta, pa sutnaści, adziny narmalny aryjencir. Brend dla mianie značeńnia nie maje — važna tolki toje, kolki kaštuje pradukt pa fakcie.
Z adzieńnia ja taksama nie biaru što patrapiła. Ja nie našu rečy ź vialikimi łahatypami: nie baču sensu kahości rekłamavać.
Jašče z pryncypaŭ — starajusia nasić z saboj tolki najaŭnyja. Adnojčy ja vyrašyŭ pravieści ekśpierymient: miesiac naohuł nie karystacca najaŭnymi hrašyma i płacić tolki kartkaj. U vyniku ja patraciŭ niedzie na 30—40% bolš, čym zvyčajna, — prosta tamu, što niama adčuvańnia abmiežavańniaŭ. Kali ŭ ciabie jość papiarovyja hrošy, ty razumieješ: u ciabie ŭ kašalku ŭmoŭna 100 rubloŭ — heta tvaja miaža. A z kartkaj hetaha niama, jana ŭsiudy prachodzić, ty nie adčuvaješ, kolki realna traciš i kolki ŭ ciabie zastałosia. Heta taki prosty sposab abmiežavać siabie, kab nie ŭziać lišniaha.
Alaksiej: ihnaruje akcyi i žyvie pa praviłu 24 hadzin
Svaimi mietadami padzialiŭsia i Alaksiej. Mužčyna kaža, što ŭ jaho nikoli nie było asablivych prablem ź impulsiŭnymi pakupkami, ale z časam jon vybudavaŭ dla siabie prosty i žorstki padychod da naviedvańnia kram.

— Impulsiŭnych pakupak u mianie raniej było mała, a zaraz ich niama naohuł. Ja prosta idu ŭ kramu tolki pa toje, što mnie treba, śpis trymaju ŭ hałavie. Chitraści kram ja nie zaŭvažaju, bo kali jość kankretnaja meta, to ty nie pieraklučaješsia na inšyja palicy i prosta nie hladziš pa bakach.
Akcyi i źnižki mohuć pracavać tolki tady, kali ty sapraŭdy razumieješ, što tabie heta treba, i viedaješ canu na hety tavar u inšych supiermarkietach. U advarotnym vypadku sensu ich vyvučać niama.
U mianie jość prostaje praviła: zajšoŭ i vyjšaŭ. Paŭžyćcia marnavać na kramu dakładna nie varta.
Jašče jość praviła 24 hadzin: kali zdajecca, što reč patrebna, lepš pačakać — praź niejki čas stanovicca zrazumieła, sapraŭdy jana patrebna ci heta byŭ prosta impuls.
Vielmi časta toje, što ty kupiŭ na emocyjach, užo na nastupny dzień valajecca biez spravy.
Kamientary