Łukašenka sklikaŭ Radu biaśpieki dla abmierkavańnia Płana abarony Biełarusi: «Pavodziny našaha ŭschodniaha brata nie mohuć nie naściarožvać»

Pavinny być harantavany vajennaja biaśpieka i sacyjalna-palityčnaja stabilnaść u hramadstvie. Takuju zadaču pastaviŭ Alaksandr Łukašenka na pasiadžeńni Rady Biaśpieki Biełarusi. Łukašenka adznačyŭ, što na pasiadžeńni treba budzie razhledzieć Płan abarony Biełarusi. Jon padkreśliŭ, što Biełarusi nieabchodna raźvivać i ŭmacoŭvać svaju abaranazdolnaść.
«Usie pavinny razumieć, što nikomu nie budzie dazvolena razmaŭlać z našaj krainaj z pazicyi siły. My nie hihanckaja dziaržava, nie majem jadziernaj zbroi, ale naša armija dastatkova bajazdolnaja, kab adkazać na lubuju pahrozu. I nie tolki armija. Uvieś narod», — cytuje Łukašenku ahienctva BiełTA.
«My nie chočam chadzić pad bizunom i kab nami pamykali z dnia ŭ dzień, z hadziny ŭ hadzinu. Tamu my budziem bierahčy svoj kavałak ziamli, svaju dziaržaŭnaść i svaju niezaležnaść», — padkreśliŭ Łukašenka.
«My jasna razumiejem, što stabilnaść i biaśpieka krainy — heta toje, što ŭ pieršuju čarhu zabiaśpiečvaje ŭstojlivaje raźvićcio dziaržavy. My nie stavim svajoj metaj raźviazać vajnu, ale abaviazanyja rabić usio, što ad nas zaležyć, kab harantavać biaśpieku i sacyjalna-palityčnuju stabilnaść u hramadstvie», — adznačyŭ Alaksandr Łukašenka.
Pavodle jaho słoŭ, «kali niechta dumaje, što my śpiecyjalna nahniatajem abstanoŭku ŭnutry našaha hramadstva i dziaržavy, kali chto-niebudź dumaje, što my śpiecyjalna šukajem niejkich źniešnich vorahaŭ, to hłyboka pamylajecca».
«U nas jak raz taki pieryjad raźvićcia i isnavańnia dziaržavy, kali nam nie patrebnyja ni źniešnija vorahi, u vyhladzie niejkaha puhała, ni niejkaja ŭnutranaja naściarožanaść, — skazaŭ kiraŭnik dziaržavy. — Nam patrebny mir i spakoj. Tolki ŭ hetaj situacyi my zmožam dastojna raźvivacca i supraćstajać lubym vyklikam».
Łukašenka dadaŭ, što kali ŭ kahości paŭstanie dumka pryjści da nas ź miačom, to jon taksama pavinien być upeŭnieny, što ad hetaha miača atrymaje.
Alaksandr Łukašenka nie nazvaŭ nijakaha patencyjnaha praciŭnika i vykryvaŭ naroščvańnie vajennaha patencyjału NATA ŭ Centralnaj Jeŭropie, ale adnačasova ŭ časie pasiedžańnia zajaviŭ, što «čakaje jasnaści ad Rasiei ŭ dačynieńni da Biełarusi», pieradaje karespandent BIEŁTA.
«Pavodziny siońnia našaha ŭschodniaha rodnaha brata nie moža nie naściarožvać. Ale my pakul nie robim z hetaha niejkich vysnoŭ, ja ŭ tym liku, da razmovy z prezidentam Rasii», — adznačyŭ Łukašenka.
«Ja chaču ŭsio-taki vyśvietlić: navošta patrebna takaja palityka Rasijskaj Fiederacyi ŭ dačynieńni da Biełarusi», — dadaŭ Alaksandr Łukašenka.
«Ale nie ŭličvać heta, viadoma ž, nielha, — adznačyŭ Alaksandr Łukašenka. — My nie dramatyzujem situacyju, jašče raz padkreślivaju. My prosta chočam jasnaści».
«My z vami kaliści kanstatavali, što hałoŭnyja pahrozy dla našaj krainy kryjucca ŭ ekanomicy, inšych jakichści pahrozaŭ, u tym liku z boku niaŭradavych arhanizacyj, niejkaj radykalnaj apazicyi, jašče čahości, niama i być nie moža, — skazaŭ Łukašenka. — Niahledziačy na toje, što ŭ nas niekatoryja kryły apuścili i pierastali pracavać, narod cierpić hetuju ŭładu».
Alaksandr Łukašenka padkreśliŭ, što ekanomika dla luboj dziaržavy — vielmi niebiaśpiečny kirunak ŭdaru, asabliva dla ekspartna aryjentavanaj.
Jak viadoma, zachopu Rasijaj Kryma i Danbasa papiaredničała ekanamičnaja błakada Ukrainy i naviazvańnie Kijevu niavyhadnych umovaŭ pastaŭki enierhanośbitaŭ, što pastaviła ŭkrainskuju ekanomiku na miažy krachu.
Kamientary