U Biarezinskim rajonie druhi dzień šukajuć chłopčyka ź Minska. Jon maje prablemy sa zdaroŭjem
14‑hadovy Maksim Ziańkovič źnik 8 listapada. Padletak pryjechaŭ ź Minska ŭ viosku Karboŭskaje Biarezinskaha rajona na kanikuły.

8 listapada kala 10:00 jon pajechaŭ na rovary siniaha koleru ŭ nieviadomym kirunku i nie viarnuŭsia. Apošni raz jaho bačyli kala 10:30 ranicy na viełasipiedzie kala mosta ŭ vioscy Nieściaroŭka.
Da pošukaŭ padklučylisia milicyja, MNS, lashas, vałanciory, błohiery, ratavalniki. Usiaho zadziejničana 133 čałavieki i 32 adzinki techniki.





Pavodle słoŭ maci, u Maksima jość prablemy sa zdaroŭjem, i dla jaho krytyčna važna prymać leki, piša «Minskaja praŭda».
Štab kaardynuje pracu ŭ radyusie 20—25 km ad vioski, praviarajuć lasnyja masivy i nasielenyja punkty.
Dla pošuku vykarystoŭvajuć kvadrakoptary, ciepłavizary, kvadracykły, sabak.

Kali vy viedajecie što-niebudź pra miescaznachodžańnie Maksima — telefanujcie pošukava-ratavalnamu atradu «Anioł» (7733) albo ŭ milicyju (102).
«U turmie ja lubiŭ vynosić śmiećcie». Historyja Mandeły, jaki razumieŭ, što niemahčyma zamanić voraha ŭ zasadu, kali nie viedaješ, jak myślać jaho hienierały
«U turmie ja lubiŭ vynosić śmiećcie». Historyja Mandeły, jaki razumieŭ, što niemahčyma zamanić voraha ŭ zasadu, kali nie viedaješ, jak myślać jaho hienierały
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Kamientary