«Piekła. Daśje na samoha siabie»
U naš viek Huhła i Vikipiedyi robicca ŭsio składaniej ujavić sabie, što vartyja kinafilmy minuŭščyny mohuć apynucca
Miž tym amal vypadkova paščaściła natrapić mienavita na takuju kiniematahrafičnuju perlinu —
nieviadomy pierabudovačny film ad nieviadomaha režysiora ź nieviadomymi aktorami(adzinaje vyklučeńnie — małady Alaksandr Łykaŭ, jaki potym prasłaviŭsia rolami ŭ sieryjałach i šerahu kinafilmaŭ 2000-ch, ale ciapier niešta taksama źnik),
Pieravažnaja bolšaść halivudskich filmaŭ, źniatych raniej za
Z «Piekłam» takoha amal nie adčuvajecca. Pa praniźlivaści jon ni na kaliva nie sastupaje znakamitamu «Chałodnamu letu
Abaviazkova pahladzicie.
Ciapier čytajuć
Sumleńnie, kachańnie, koły piekła i halivudski finał. U siamji budaŭnika i biblijatekarki z Pružanskaha rajona Ihara i Julii Łaptanovičaŭ aryštavali spačatku jaho, paśla — jaje, a paśla i babulu
Kamientary