Dyskahrafija, Iryna Vidava,, IV, TDA «Hrioł», 2009.
Dyskahrafija, Iryna Vidava,, IV, TDA «Hrioł», 2009.
Albom sa šmatabiacalnaj nazvaj (takaja ž u čaćviertaj kružełki Led Zeppelin) pry paviarchovym znajomstvie apynuŭsia blakłaj ksierakopijaj druhasnaj rasijskaj papsy navat nie z šerahu Sienčukovaj i Sałtykovaj. Jość takoje telešoŭ‑ździek — «Mobilnyje błondinki».
Dyk tam dziaŭčaty piajuć tuju ž łuchtu, što i našaja(?) śpiavačka, ale ŭ aranžyroŭki ich realna ŭkładajucca ludzi — hrašyma, časam, a mo navat i mazhami. Vidavočna, što ŭ hety albom zamała ŭkłalisia i tym, i druhim, i trecim. A fota śpiavački na vokładcy ŭ skuranych sadamazaapranachach robić svaju spravu da kanca — chočacca najchutčej zabycca na toje, što ty bačyŭ (čuŭ).
Biantežyć prynaležnaść da hetaha pravincyjnaha cyrku pavažanaha čałavieka — aŭtara adnoj z samych vydatnych biełaruskich pieśniaŭ — «Malitvy» na słovy Kupały, jakuju piajaŭ Mulavin.
U rekłamie dysku na poŭnym surjozie viadziecca, što «viadomy kampazitar Aleh Mołčan vystupiŭ u roli nie tolki aranžyroŭščyka, ale i saŭndpradusara, a ŭsie pieśni, jakija dahetul byli ŭ ratacyi, byli pieraaranžyravanyja i pierazapisanyja admysłova da vychadu dysku dla nadańnia albomu celnaści». Strašna padumać, jakija hetyja pieśni byli raniej.
Trek z pretenzijaj — «Tajut čuvstva». Čamu b nie zrabić intelektualny albom lohieńkaj muzyki nu choć by pad «Kvartał»?
Kamientary