Nadzieja Dziemidovič palitviaźniam: «Žyvie Biełaruś!»
Učora svaju salidarnaść z palitviaźniami vykazała byłaja źniavolenaja HUŁAHa, lehiendarnaja Nadzieja Dziemidovič. Stareńkaja, chvoraja, jana pryjechała na siadzibu, kab uziać udzieł u Marafonie Salidarnaści, kab skazać słovy padtrymki, kab raspavieści pra svoj ciažki les, prezientavać svaju knihu «Kienhir». Pavinšavać z vychadam knihi pryjšoŭ taki ž lehiendarny čałaviek, historyk Leanid Łyč. Tre było bačyć, jak radavałasia Nadzieja Dziemidovič, kali daviedałasia, što heta toj samy Łyč, pracami jakoha jana vielmi zachaplajecca i maraj jaje było sustreć hetaha čałavieka, i voś hetaja mara zdiejśniłasia. Ludzi adnaho hoda naradžeńnia — jana
Ciapier čytajuć
«Ja nie sustrakaŭ nivodnaha vajskoŭca, chto b nie pavažaŭ Drapataha»: na čale USU staŭ kamandzir novaha pakaleńnia. Što ŭjaŭlaje saboj Michaił Drapaty?
Kamientary