Maci dziaŭčynki, jakaja zhubiłasia ŭ Hrodnie, znajšli. Ale jaje pavodziny paśla źniknieńnia dački ździŭlajuć
Jak raniej paviedamlałasia, ranicaj 25 krasavika trochhadovaja dziaŭčynka Emilija z Hrodna apynułasia adna na vulicy. Jana viedała svajo imia i imia maci, ale nie mieła ŭjaŭleńnia, dzie žyvie. Tamu milicyja dała abjavu pra toje, što dziaŭčynku znajšli i šukajuć jaje baćkoŭ. Usio skončyłasia dobra, ale da maci jość pytańni.

Jak vyśvietliłasia, u siamji adbyŭsia niedahlad: sužyciel žančyny a 6‑j ranicy pajšoŭ na vučobu i pakinuŭ uvachodnyja dźviery kvatery niezačynienymi. Heta dazvoliła dziciaci, pakul usie inšyja spali (u siamji jość jašče dvoje dziaciej), vyjści z domu na dvor.
Maci zaŭvažyła adsutnaść dački tolki kala pałovy dziaviataj ranicy. Spačatku jana sama šukała dzicia ŭ dvary, ale pošuki ničoha nie dali. Niahledziačy na heta, u milicyju žančyna nie źviarnułasia i viarnułasia dadomu. Čamu jana zrabiła mienavita tak, uciamna patłumačyć maci nie zmahła. Maŭlaŭ, dumała, što dačka pahulaje i sama pryjdzie nazad.
Tym časam dziaŭčynku, jakaja samastojna hulała pa vulicy, zaŭvažyli minaki i pieradali supracoŭnikam milicyi. Tam chutka ŭstanavili asobu dziciaci i znajšli jaje maci praz svajakoŭ. Kali siłaviki pryjechali ŭ kvateru z Emilijaj, była ŭžo treciaja hadzina dnia.
Ciapier dziaŭčynka znachodzicca ŭ biaśpiecy, jaje žyćciu i zdaroŭju ničoha nie pahražała. Adnak u adnosinach da maci ciapier budzie pravodzicca pravierka, pa vynikach jakoj daduć pravavuju acenku jaje dziejańniam ci, dakładniej, biaździejnaści.
Ciapier čytajuć
«Što, hrochnuć dziaciej Cichanoŭskaj, kab źviarnuli ŭvahu na maju prablemu?» Jak tupy kamientar aktyvista Dzianisa Daškieviča stvaryŭ jamu prablemy ŭ Polščy
Kamientary