«Jak zhubić siabroŭ i prymusić usich siabie nienavidzieć»
Kamedyja z Sajmanam Peham. Medyja-chulihana zaprašajuć u hlamurny časopis.
Źjedlivy Sydni Janh abśmiejvaje zorak šoŭ‑bizu u svaim pryncypovym, ale biednym časopisie. Niečakana humarysta zaprašajuć u hlancavaje vydańnie «Hlamur». Medyja‑chulihan pahadžajecca…
Hałoŭny hieroj stužki – adzin ź lepšych sučasnych komikaŭ Brytanii Sajman Pieh, jaki ŭdała zmahaŭsia z zombi («Šon suprać žyvych mierćviakoŭ») ładziŭ feeryčnyja palicejskija vyšuki («Typu krutyja mianty») i zaśviaciŭsia ŭ hratesknych epizodach u Džordža Ramera («Ziamla miortvych»).
Film Robertu Ŭejda strymana‑prafesijna dazvalaje Sajmanu Piehu prajavić kamičnyja zdolnaści na paru z bajavoj śvinkaj i Kirsten Danst, u jakuju hieroj zakachany. Kamedyja pierarastaje ŭ meladramu; hlamur idzie ŭ nastup – i pahražaje zahubić dušu hieroja. Ale hepi‑end pradkazalny j niepaźbiežny.
Vyprabavańnie hlamuram – vyprabavańniem niapraŭdaju i bahaćciem. Kryvadušna‑napyšlivyja režysery, kakainistka‑dura, jakaja abviaščaje siabie śviatoj, reklamnyja ahienty (u zładziejska‑vietlivaj roli šykoŭna hladzicca zapisnaja ahientka Džylian Andersan),.
Film Roberta Ŭejda naŭprost cytuje «Sałodkaje žyćcio» Felini, dzie karnavał spažyvieckaha hramadztva byŭ metafaraj piekła.Spakušeńni Sajmana Peha – nie takija aŭtarska‑vynachodlivyja, ale tyja ž samyja.
I taki ž sama lek ad niapraŭdy – luboŭ.
Kamientary