Mierkavańni101101

Aleh Łatyšonak: VKŁ było rabaŭładalnickaj dziaržavaj, a Hiedymin — akupantam VIDEA

Takuju dumku vykazaŭ prafiesar ź Biełastoka, aktyvist biełaruskaj hramady ŭ Polščy Aleh Łatyšonak u prahramie «Ideja Ch» na «Jeŭraradyjo». 

Viadoŭca prahramy Źmicier Łukašuk padzialiŭsia mierkavańniem, što, maŭlaŭ, biełarusam, kab adčuć siabie biełarusami, treba, kab było čym hanarycca, treba mieć vialikuju historyju biełaruskaha naroda, a ciapier my nie majem takoj histaryčnyj spadčyny, ź jakoj my možam skazać: dyk my tut, va Uschodniaj Jeŭropie, ledź nie najlepšyja! Dalej jon pytajecca ŭ historyka: moža być, nam nie chapaje takich histaryčnych mifaŭ, mifałohii i treba jaje stvaryć? 

— Viedaju, što šmat ludziej tak dumaje i šmat kamu heta patrebna — dla mianie heta dziciačyja [razvažańni]. Mnie ŭžo heta nie treba, moža, kali maładym byŭ, patrabavaŭ hierojaŭ. Ale ciapier ja biełarus nie tamu, što maje prodki mieli niejkija vialikija dasiahnieńni, a tamu, što moj dzied byŭ biełarusam, moj baćka byŭ biełarusam, maci — biełaruska, to i ja biełarus. 

Ja nie liču našymi tryumfami tryumfy Vialikaha Kniastva Litoŭskaha: heta była rabaŭładalnickaja dziaržava, jakaja drenna skončyła. I spasyłacca na jaje nie maje nijakaha sensu. My majem historyju pośpiechu biełaruskaj nacyi, jakaja pačynajecca idejna z druhoj pałovy XIX stahodździa, a faktyčna — z pačatku XX-ha. I za adno stahodździe my, sialanie, zbudavali nacyju, dziaržavu ź ničoha, prosta jak baron Miunchhaŭzien, vyciahnuli siabie z bałota za vałasy. 

Kali pahladzieć, što ŭsio heta adbyłosia pry žyćci majoj babuli, jakaja naradziłasia pry cary, chadziła jašče ŭ carskuju škołu, a pamirała, kali Alaksandr Łukašenka ŭžo druhi termin byŭ prezidentam Biełarusi, — to heta pośpiech. I hetym treba hanarycca, a nie pieramohaj najomnikaŭ u bitvie pad Oršaj. 

Dalej, arhumientujučy adkaz na pytańnie, jak biełarusam utrymać niezaležnaść, Aleh Łatyšonak aburajecca, što ŭ Biełarusi staviać pomniki ŭsim, akramia samich biełarusaŭ: «Jašče nie pastavili pomnika nivodnamu našamu vialikamu pravadyru, nijakim dziejačam».

«Nu čamu? Sapiehu adkryli ŭ Słonimie, Hiedyminu…» — uzhadvaje žurnalist. 

«Dyk kažu: nie biełarusy jany byli. Hiedyminy i Mindoŭhi — prosta akupanty ŭ maim razumieńni», — zajaŭlaje Aleh Łatyšonak. 

A chto tady «sapraŭdnyja biełarusy», kamu varta pastavić pomnik? «Ivanu Łuckieviču, Antonu Łuckieviču, Jazepu Varonku — jany nas stvaryli. Kupała z Kołasam majuć pomniki. A kali idzie havorka pra dziaržaŭnych dziejačaŭ, to im i treba stavić pomniki — tym, chto stvaryŭ nacyjanalnyja ruchi, biełaruskuju dziaržavu. Dziejačam BNR vyklučna, nikomu bolš nie varta stavić pomnik», — ličyć historyk ź Biełastoka Aleh Łatyšonak.

Kamientary101

Ciapier čytajuć

Što kažuć u Spasa-Jefrasińnieŭskim manastyry pra svaju zahinułuju rabotnicu1

Što kažuć u Spasa-Jefrasińnieŭskim manastyry pra svaju zahinułuju rabotnicu

Usie naviny →
Usie naviny

Para padmanvała mužčyn na sajtach znajomstvaŭ — klunuli 60 čałaviek1

«Łukašenka nazvaŭ nas deziercirami». Historyja biełaruski, jakaja ŭ 1970‑ja ŭciakła ź biełaruskaha kałhasa ŭ Litoŭskuju SSR2

Žycharku Maładziečna, jakaja vyjšła ź bieł-čyrvona-biełym ściaham u pieršyja dni vajny, asudzili da 3 hadoŭ kałonii2

«Kali pasadziać znoŭ, to pasiadžu». Pačobut pra svajo vyzvaleńnie, kamiery śmiarotnikaŭ, bitvu za honar u sudzie i žadańnie viarnucca13

Cichanoŭskaja pryjechała na Samit jeŭrapiejskich lidaraŭ u Jerevan3

U Kamianieckim rajonie ŭčora prapała siamihadovaja dziaŭčynka. Jaje znajšli ŭ vadzie1

Zatrymanyja Volha Muskaja i Valery Krasnahir1

Sieviaryniec vydaje knihu, dzie budzie 71 biełaruski chram, što jon namalavaŭ z turmy i kałonii dla syna2

Z čornaha śpisu artystaŭ prybrali try hurty. Dazvolili navat «Kino»11

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

Što kažuć u Spasa-Jefrasińnieŭskim manastyry pra svaju zahinułuju rabotnicu1

Što kažuć u Spasa-Jefrasińnieŭskim manastyry pra svaju zahinułuju rabotnicu

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić