Łukašenka sustreŭsia z Kačanavaj sam-nasam i spytaŭ, što kaža narod
Alaksandr Łukašenka pravioŭ rabočuju sustreču sa staršynioj Savieta Respubliki Natallaj Kačanavaj, paviedamlaje BiełTA.

«Uličvajučy, što vy pravodzicie šmat sustreč ź ludźmi (i telefonnyja pramyja linii, i z voku na voka), što kaža narod? Ja taksama šmat sustrakaŭsia ŭ apošni čas ź ludźmi. Moža, mnie nie ŭsie skažuć, jak vam, tamu heta vielmi važna», — adznačyŭ Alaksandr Łukašenka.
Taksama jon pacikaviŭsia biahučaj dziejnaściu Savieta Respubliki i płanami na najbližejšuju pierśpiektyvu.
Łukašenka taksama nahadaŭ, što pry vierchniaj pałacie parłamienta pracuje ekśpiertnaja rada. «Što vy bačycie, u jakim kirunku tut ruchacca, kab nam prymać bolš vyvieranyja i dakładnyja zakony ŭ našaj dziaržavie?» — spytaŭ jon.
Natalla Kačanava, u svaju čarhu, padziakavała Łukašenku za mahčymaść abmierkavać pytańni, jakija, pa jaje słovach, ciapier vyjšli na paradak dnia.
-
Dziadok — apazicyjanieram: Zajmajučysia dyskredytacyjaj Ofisa Cichanoŭskaj, vy ljacie vadu na młyn režymu
-
«Marzaluk — heta naš zubr». Jak praŭładny historyk niečakana staŭ trendam dla zumieraŭ u tyktoku
-
«Šatł-bas spačatku spyniŭsia, a potym pačaŭ pavolna kacicca nazad». Biełarus, jaki staŭ vidavočcam avaryi ŭ Tajłandzie, raskazaŭ padrabiaznaści
Sumleńnie, kachańnie, koły piekła i halivudski finał. U siamji budaŭnika i biblijatekarki z Pružanskaha rajona Ihara i Julii Łaptanovičaŭ aryštavali spačatku jaho, paśla — jaje, a paśla i babulu
Kamientary