Kino

«Li»: film pra fatohrafku časoŭ Druhoj suśvietnaj z Kiejt Uinślet

Adhrymieła ŭ prakacie «Substancyja» ad režysiorki Karali Farža z zornaj Demi Mur, i ciapier u śviecie vychodzić zusim inšaja, ale nie mienš žanočaja historyja. Heta «Li» (Lee), kino pra fatohrafku Druhoj suśvietnaj, jakuju syhrała Kiejt Uinślet.

Fota: kadr z trejlera

Li Miler — realnaja histaryčnaja asoba, jakaja pamianiała, zdajecca, zanadta šmat ampłua dla adnaho žyćcia. Niekali madel u ZŠA, paźniej Miler pierabrałasia ŭ Paryž, dzie zaniałasia fatahrafijaj. U kancy 1942-ha heta pryviało jaje na front, dzie Li stała vajennaj fatohrafkaj. A paśla vajny i ciažkaj depresii zaniałasia kucharstvam i trapiła pad padazreńni ŭ špijanažy na karyść SSSR.

Film apisvaje žyćcio Miler u dvuch časach. Pieršy — pieryjad z kanca 1930-ch da kanca vajny, dzie Li pieratvarajecca z modnaj fatohrafki ŭ vajennuju karespandentku. 

Miler taho času — ekstravahantnaja pryhažunia, zdolnaja, naprykład, ahalicca ciaham śvieckaj hutarki za abiedam. Jana pierajazdžaje ŭ Vialikabrytaniju z novym kachanym, mastakom Rołandam Pienroŭzam, i vybivaje sabie miesca fatohrafki ŭ brytanskim Vogue. U Łondanie Miler bačyć nacysckija bambiožki i vyrašaje, što front — toje miesca, dzie jana jak žurnalistka ciapier musić być.

Paralelna z hetym u stužcy razhortvajecca druhi płast historyi: u 1977-m sastarełaja Li hutaryć z maładym žurnalistam u atačeńni fotazdymkaŭ vajennaha času. I tut scenarysty sprabujuć ukłaści ŭ vusny Miler-Uinślet razvažańni pra byłoje: jana kaža, što, navat kali chacieła adviarnucca i nie hladzieć na žachi vajny, viedała, što nie moža, i šukaje adkaz na pytańnie, niaŭžo ž u tyja apošnija pieradvajennyja časy nie było bačna, jak nabližajecca katastrofa. Ale ž hetyja razvažańni tak i zastajucca na ŭzroŭni niekalkich skazaŭ, nibyta vypadkova pramoŭlenych žančynaj sa šklankaj viski. Tut stvaralniki «Li», vidavočna antyvajennaha pa źmieście filmu, hublajuć mahčymaść pieradać pasłańnie stužki jašče bolš pierakanaŭča.

Fota: kadr z trejlera

Ale ž svoj šanc heta zrabić nie hublaje sama Kiejt Uinślet. Jana ŭpeŭniena pieradaje transfarmacyju Li — jak prafiesijnuju, tak i transfarmacyju jaje jak čałavieka, jaki pastupova paznaje žudasnuju sutnaść vajny. Ihra Uinślet — toj vypadak, kali aktrysie nie treba nijakich chitrykaŭ, kab być pierakanaŭčaj, kali jana zdolnaja hrać tolki vačyma dy maleńkimi muskułami tvaru i ŭsio roŭna ŭdychać žyćcio ŭ film. 

Ciažka nie zaŭvažyć, što «Li» sprabuje pakazać vajnu šmat u čym z žanočaha boku, i reč nie tolki ŭ pierśpiektyvie samoj Miler. Havorka pra epizody, śviedkaj jakich jana stanovicca — epizody, jakija mahli b prajści mima abjektyva kamiery, kali b hetaja kamiera naležała fatohrafu-mužčynie. Voś pobyt žančyn na vajskovaj bazie, voś u vyzvalenym horadzie junak sprabuje zhvałcić miascovuju žycharku, a voś žančyny, tolki niadaŭna źniavolenyja ŭ kancłahiery, dzielać pamiž saboj chleb — i Li raźviazvaje svaje vałasy, kab pakazać, što i jana — žančyna, što jana nie zrobić im škody. 

Asobna tut staić historyja Sałanž d'Ajen, francužanki i siabroŭki Miler, bliskuča syhranaj Maryjon Kacijar. Sałanž addadziena tolki niekalki epizodaŭ ekrannaha času (darma!), ale heta ŭražvalnaja historyja, i jana znoŭ pra transfarmacyi — jak za niekalki hadoŭ vajny źmianiłasia poŭnaja žyćcia arystakratka.

Pryhožaja danina pamiaci Li — toje, jak u filmie sprabavali adradzić historyi, što stajać za jaje znakavymi fota. U stužcy ŭvohule šmat značnych linij: Miler i vajna, Miler i jaje kachany, jaki choča viarnuć jaje z vajny dachaty, Miler i zmahańnie sa stereatypami nakont vajennaj fatohrafki-žančyny, bahata historyj, jakija Li bačyć na vajnie, ale jakija rastajuć adna ŭ adnoj, bo im prosta nie dadziena dastatkova ekrannaha času.

Fota: kadr z trejlera

Zrazumieła, što kožnuju historyju nie raskažaš, i što tak jano i było ŭ žyćci sapraŭdnaj Li. Jana nie mahła nadavać kožnamu losu dastatkova ŭvahi, i tak hetyja ludzi i pralatali ŭ jaje žyćci, jak źnički.

Vidavočna, adnak, što ŭ stvaralnikaŭ «Li» atrymałasia emacyjna ŭražvalnaje antyvajennaje kino, što vielmi svoječasova, i nie dziva, kali ŭ sakaviku Kiejt Uinślet atrymaje za hetuju rolu druhi «Oskar» u svaim žyćci. Zdajecca, što hetaja ŭznaharoda, kali jana budzie, akažacca ŭ bahažy «Li» adnoj ź niešmatlikich, kali nie adzinaj.

Kino, adnak, atrymałasia vartym prahladu — dziakuj Uinślet. Kali vam u kino važnaja vizualnaja častka, «Li» taksama nie rasčaruje. Ale kultavym hetamu bajopiku nie być.

«Naša Niva» — bastyjon biełaruščyny

PADTRYMAĆ

Kamientary

Ciapier čytajuć

Mihrancki kryzis, arhanizavany Łukašenkam, — usio? Voś što pakazvajuć ličby7

Mihrancki kryzis, arhanizavany Łukašenkam, — usio? Voś što pakazvajuć ličby

Usie naviny →
Usie naviny

Dziciačaja piśmieńnica Nadzieja Jaśminska ŭ reanimacyi3

Zatrymali žonku žychara Słonima, jaki skardziŭsia na cisk z boku siłavikoŭ6

Čamu katy zaŭsiody pryziamlajucca na łapy? Navukoŭcy znajšli arhumientavany adkaz2

Ajcišnik z Hrodna vystaviŭ u reziume na sajcie vakansij recept pielmieniaŭ. I prajšoŭ sumoŭje4

U Biełarusi zdymajuć z prodažu niekatoryja ałkaholnyja napoi2

Vyjšaŭ na svabodu palitviazień Alaksiej Kubrakoŭ. Siłaviki nazvali jaho «kurjeram Bajsoła»

Rasija papiaredžvała Ali Chamieniei pra ŭdar, ale toj nibyta abraŭ pakutnickuju śmierć5

Lashas zaprašaje padzarabić na vysadcy lesu. Biełarusy ździvilisia apłacie za hetu pracu8

Ivulin zrabiŭ tatu ŭ pamiać pra Miełkaziorava — voś jaki sens staić za imi4

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

Mihrancki kryzis, arhanizavany Łukašenkam, — usio? Voś što pakazvajuć ličby7

Mihrancki kryzis, arhanizavany Łukašenkam, — usio? Voś što pakazvajuć ličby

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić