«Što b ni rabili i što b ni kazali emihranty, heta nie moža paŭpłyvać na situacyju ŭnutry Biełarusi», — ličyć Alaksandr Fiaduta. Absalutnaja łuchta, adkazvaje jamu Mikoła Buhaj.

Voś byvajuć ludzi, jakija viedajuć miljony ličbaŭ, imionaŭ, faktaŭ — ale raz za razam pamylajucca, kali sprava dachodzić da vysnovaŭ i praktyčnych rašeńniaŭ. Alaksandr Fiaduta prademanstravaŭ heta i ŭ 1994, i ŭ 2010, u 2021. Baču, što Fiaduta nie hatovy zdradzić sabie i nastrojeny iści pa šlachu pamyłak da kanca.
«Źmieny mohuć być tolki ŭnutry samoj Biełarusi. Što b ni rabili i što b ni kazali emihranty, ja nie dumaju, što heta moža sapraŭdy paŭpłyvać na situacyju ŭnutry Biełarusi», — skazaŭ Fiaduta ŭ intervju «Svabodzie».
Stop — a jak ža polskaja «Kultura» Hiedrojcia, jakaja vydavałasia ŭ Paryžy i kudy paśla svajho abrańnia zavitaŭ, kab addać daninu pavahi, prezident-postkamunist Kvaśnieŭski. Archipiełah Hułah: pieršuju praŭdu pra stalinskija represii ŭnutry SSSR danieśli zachodnija radyjo — jon prahučaŭ dla dziasiatkaŭ miljonaŭ ludziej hołasam biełaruski Haliny Rudnik. Ukrainskaja «Sučaśnisť», litoŭski Metmenys.
Piarojdziem u palityku. Hrek Kanstancinas Karamanlis. Partuhalec Marya Saareš. Tunisiec Rašyd Hanušy.
Nacyi roznyja, hieapalityčnyja situacyi roznyja, pa-roznamu byvaje. Pamyłka Fiaduty, mahčyma, u tym, što jon praciahvaje hladzieć na śviet i na Biełaruś praz pryzmu historyi Rasii.

Tak, u vypadku Rasii emihracyja mała paŭpłyvała na chod padziej u kancy XX i pačatku XXI stahodździa. Ale ŭpłyŭ, palityčny, kulturny i maralny, i dapamoha dyjaspary ŭ toj ža čas u vypadku mnohich centralna– i ŭschodniejeŭrapiejskich nacyj byŭ našmat bolšy. Imiony: Vałdas Adamkus, Sałame Zurabišvili, Tomas Viencłava, Česłaŭ Miłaš, Alaksandr Smolar, Mikłaš Charaści, Uładzimir Tysmanianu, Kareł Švarcenbierh, Vajra Vikie-Frajbierha, Tomas Ilves (naŭmysna pryvodžu imiony z roznych krain i prafiesij).
Bolš za toje, internet pamianiaŭ sposaby kamunikacyi.
Biełarusy ŭnutry krainy i biełarusy dyjaspary stali spałučanymi sasudami. Usia kraina na praciahu sutak viedaje toje, što napisali i raskazali ŭ efiry niezaležnyja ŚMI. Dyjaspara źbiraje salidnyja srodki dla palitźniavolenych i ich siamiej, dla kulturnych prajektaŭ. A jak inakš tut i ciapier? Vyjścia to inšaha niama. Rola dyjaspary — zachoŭvać, dapamahać, praciahvać tradycyju.
Davajcie adroźnivać. Sapraŭdy, budučynia krainy budzie vyrašacca tolki ŭnutry krainy. Źmiena sistemy, palityčnyja pieramieny mohuć vyraści, vyśpieć tolki ŭnutry krainy, unutry dziaržaŭnaj elity. Čałaviek znutry zaŭsiody budzie mieć pieravahu pierad emihrantam u razumieńni pracesaŭ u krainie. Budzie mieć i maralnuju pieravahu, bo jon zastaŭsia tam, niahledziačy ni na što.
Ale kab «što b ni rabili i što b ni kazali» — prabačcie.
«Depresija ŭ kałonii — źjava strašnaja». Fiaduta raskazaŭ pra Andreja Padniabiennaha, jaki za kratami skončyŭ žyćcio samahubstvam
Fiaduta: Bułhakaŭ i Achmatava zrazumieli b, čamu va Ukrainie znosiać pomniki im
Fiaduta pra svaju «spravu zmoŭščykaŭ»: Złavili łochaŭ, jakija pavieryli ŭ toje, što zmova mahčymaja
Fiaduta: Spačatku źnikli knihi Śviatłany Aleksijevič, potym — inahientaŭ
Fiaduta pra Ihara Alinieviča: Spračacca było biessensoŭna. Ale my praciahvali heta rabić, ź pierapynkami na dopyty i pieratrusy
Kamientary