Cichanoŭskaja: Łukašenku nie źmieniš, treba pierastać vieryć u hetyja iluzii
Na vychadnych u Minsku projdzie pratestancki fiestyval, na jaki pryjedzie blizki da Donalda Trampa prapaviednik Franklin Hrem. Jon ža — siabar śpiecpasłańnika prezidenta ZŠA Džona Koŭła. Ci naviedaje sam śpiecpasłańnik Minsk u bližejšyja dni, pakul nieviadoma, ale vydańnie «Lusterka» spytała ŭ lidarki demsił Śviatłany Cichanoŭskaj, ci jość niejkija padrabiaznaści pra čarhovy vizit śpiecpasłańnika ŭ našu krainu i mahčymaje vyzvaleńnie palitviaźniaŭ.

Lidarka demsił nie paćvierdziła, ale i nie abvierhła infarmacyju pra mahčymy pryjezd Džona Koŭła ŭ Minsk na pratestancki fiestyval.
«Ale chaču skazać, što nivodzin ź vizitaŭ Džona Koŭła nie prachodziŭ biez vyzvaleńnia ludziej. Tamu my, viadoma, čakajem, što budzie novaja hrupa, — skazała Cichanoŭskaja.
— Što dla nas važna — my zaŭsiody padkreślivajem heta ŭ kamunikacyi z našymi partniorami — kab ludzi mieli vybar: zastavacca ci źjazdžać. Kali ludziej departujuć — pakidajcie dakumienty, bo heta dadatkovaja, viadoma, nahruzka na plečy i Litvy, i Polščy. Našy partniory, viadoma, danosiać hetyja pazicyi. Ale heta ž režym, u ich zadača napaskudzić.
Ale, viadoma, my vielmi čakajem novuju hrupu, i ŭ nas usio padrychtavana. Taksama my prosim padymać pytańnie spynieńnia represij. Tamu što partniory taksama razumiejuć i bačać, što sadžajuć novych ludziej. Tamu amierykancy pracujuć pastupova: pryjarytet — vyzvalić ludziej, a dalej užo raźvićcio padziej abmiarkoŭvać».
U adkaz na aściarohi, što ŭ ZŠA mohuć skončycca ryčahi dla abmienu, Cichanoŭskaja adznačyła, što instrumientaryj «značna bolšy, čym sankcyi».
«U amierykancaŭ jość inšyja, skažam tak, morkaŭki, jakija jany mohuć vykarystoŭvać. Heta moža być i viartańnie da raniejšaha stanu, jaki byŭ daŭniej. Tak vybudavanaja amierykanskaja sankcyjnaja sistema, — ličyć Cichanoŭskaja. — Adzinaje, što vielmi važna — varta paźbiahać palityčnaha pryznańnia režymu».
Lidarka demsił adznačyła, što samy vialiki ryčah cisku na dziejańni Łukašenki znachodzicca ŭ Jeŭropy.
«Ja spadziajusia, usie ŭśviedamlajuć, što kab nie mocnyja sankcyi Jeŭrapiejskaha sajuza, to ŭ režymu nie było b namieru vypuskać ludziej, — kaža Cichanoŭskaja. — Tamu što amierykanskija sankcyi bieź jeŭrapiejskich, skažam tak, sankcyj — jany nie nastolki efiektyŭnyja.
Viadoma, u marach Łukašenka bačyć niejkuju «vialikuju ŭhodu». Ale ŭsio ž taki my vierym, što amierykanski bok nie budzie akazvać nijakaha cisku na jeŭrapiejskija krainy, kab źmianić ich palityku. Tamu što jeŭrapiejskija sankcyi — heta vielmi efiektyŭny i mocny instrumient supraćdziejańnia režymu.
— Ja razumieju, viadoma, ludziej, jakim zdajecca, što kali Jeŭropa zdymie sankcyi, to Łukašenka imhnienna i ludziej vyzvalić, i prymie ŭsich nazad. Heta iluzija. I nam treba ŭžo pierastać pamylacca, — praciahvaje lidarka demsił. —
Znoŭ ža, jašče raz chaču padkreślić — ja razumieju, što ludziam zdajecca, što lubuju mahčymaść treba vykarystoŭvać, kab ludziej vyzvalili. Ale prosta heta nie spracuje. Tamu što zadača Łukašenki — prynizić Jeŭropu, prymusić jaje kapitulavać.
Naprykład, kali kažuć pra Litvu, to chočuć, kab litoŭskija palityki pryjechali ŭ Minsk na pakłon. Ale tak dyjałoh nie viadziecca. Kali ŭ vas surjoznyja namiery da deeskałacyi, tak, to vy dla hetaha robicie peŭnyja kroki. Heta nie pavinna vyhladać jak prymus da pieramoŭ, jak było i z hruzavikami, i z šarami… I ŭsie našy partniory heta razumiejuć.
Sankcyi, režym izalacyi, režym niepryznańnia — heta ŭsio instrumienty cisku na režym Łukašenki. Ale ludziam zdajecca, što voś zaraz toj samy čas, kali treba adkručvać nazad.
Sami biełarusy jak byccam by pačynajuć pierastavać u siabie vieryć. Ale jašče ž nie dacisnuli, jość jašče impet. A ja nastolki vieru ŭ našu siłu, u toje, što biełarusy źmianilisia, što mianie pakul nichto nie pierakanaŭ — nijakaja prapahanda i nijakija napadki na biełarusaŭ. Ja dumaju, što my prosta vyraśli dastatkova dla taho, kab davieści spravu da kanca, nie kinuć na paŭdarozie».
Cichanoŭskaja taksama adznačaje, što, zaklikajučy jeŭrapiejcaŭ admianiać sankcyi i iści na pieramovy z Alaksandram Łukašenkam, mnohija zabyvajuć pra faktar vajny.
«Ale my ž bačym i aściarohi, jakija vykazvaje prezident Zialenski i jaho atačeńnie: vyhladaje tak, što ŭ Biełarusi rychtujucca da niejkaj eskałacyi, da niejkich pravakacyj. I ŭsio heta, viadoma, jeŭrapiejskija partniory ŭsprymajuć surjozna, — kaža jana. —
My razumiejem, što Łukašenka ŭ lubym vypadku budzie słužyć intaresam Rasii, a nie biełaruskim nacyjanalnym intaresam. Tamu ja razumieju Jeŭropu i toje, jak jana reahuje na heta. Nam, biełarusam, treba samim pierastać vieryć u hetyja iluzii. Jak byccam nas znoŭ historyja ničomu nie vučyć.
My ž pavinny vyvučyć, što takija situacyi ŭžo byli. I ni da čaho nie pryviali. Voś ja zaraz viarnułasia sa Šviecyi, dzie razmaŭlali z adnymi z pradstaŭnikoŭ kiraŭnictva krainy. Jon dzialiŭsia, što jašče da 2020 hoda, u 2018—2019 hadach kraina vydzialała vialikuju sumu hrošaj na padtrymku arhanizacyj i inicyjatyŭ u Biełarusi, spadziejučysia, što budzie libieralizacyja. Jany ŭsimi siłami chacieli dapamahčy. I voś nastaŭ 2020-y, i jany bačać: ničoha nie atrymałasia. Kolki ty ni ŭkładaj, čałavieka nie źmieniš».
Kamientary
Cikava, a chto ŭ ich vieryć?