«Siońnia zabrali majho syna. Tolki za toje, što jon Arciom Labiedźka, što jon moj syn. Samaje miarzotnaje, kali pačynajuć raspraŭlacca z rodnymi, biaruć u zakładniki tvaich blizkich.
Syn nie źjazdžaŭ ź Biełarusi tamu, što chacieŭ žyć tam, tamu što pierakanany, što jamu niama čaho pradjavić akramia taho, što jon syn svajho baćki», — napisaŭ palityk.
-
Uładalnik kramy Kropka ŭ Vilni raskazvaje, jak raźvivajecca jaho biznes i ci znajšli tych, chto raźbiŭ im vokny
-
Rasijanka pierajechała ŭ viosku pad Oršaj i ździŭlena biełaruskim standartam. «Tut pastajanna jość śviatło»
-
Volha Takarčuk padzialiłasia dramatyčnymi padrabiaznaściami svaich uciokaŭ ź Biełarusi

Kamientary
Eto nie ubieždienije, a zabłuždienije. Poniať eto možno było oj kak davno... Papa moh podieliťsia s synom etoj tiemoj - u nieho-to ahromadniejšij opyt! No u nas nie priniato učiťsia na svoich ošibkach. I opiať kto-to vinovat, čto Lebied́ko nie sdiełał elemientarnoho.