«Zakančvajecca pasadka na aŭtobus pa maršrucie Baranavičy — Dobry Bor. Vadzicielu i pasažyram — u dobry šlach».
Siadziš u hetym aŭtobusie i dumaješ: heta mo i dobra, što jany namahajucca pa-biełarusku kazać, ale ž niejak jano im nie nadta spraŭna vychodzić.
Vidać, ludzi padčas zaŭvažajuć, što niešta z pasadkaju-pierasadkaju toju nie ŭsio dobra. Toj-sioj sprabuje niejkuju zamienu znajści: kaža «pierasiadka». Ale ž heta, jak toj kazaŭ, źmianiać byka na indyka. Reč u tym, što nazoŭniki z sufiksam -k-, sa značeńniem peŭnaha pracesu, žyvoj movie nieŭłaścivyja. Adzinyja, badaj, takija słovy — što abaznačajuć havareńnie: havorka, hutarka. Jany nazyvajuć nie tolki praces, ale i dziejańnie, i kryšku, vidać, instrumient, bo havorka moža być instrumientam znosin. Kab vyrazić prosty praces — lepš užyvać adździejasłoŭnyja nazoŭniki na -ńnie, abo inšyja tradycyjnyja dla našaje movy adździejasłoŭnyja nazoŭniki. A jašče lepš naohuł nie ŭžyvać nazoŭnikaŭ, a budavać skaz tak, kab karystacca dziejasłovami. Naša mova dziejasłoŭnaja. Zamiest «zakančvajecca pasadka» pa-ludsku było b skazać «aŭtobus adjazdžaje». Nu, i nie «ŭ dobry šlach», a «dobra viarnucca», «dobraj darohi» i h. d.
A raz my ŭžo pastanavili karystacca dziejasłovami, to vybieram sabie najbolš zručnyja. Zručna kazać «sieści ŭ tramvaj», «zajści ŭ tramvaj». Adpaviedna vyjści. Heta my čujem čaściej za ŭsio. A jašče pa-biełarusku ŭ tramvaj my možam uleźci. A z tramvaju adpaviedna vyleźci.
Hety sposab z adnaho boku nadaje našaj movie svabody, razmoŭnaści. Ale słova ŭłazić u hetym kantekście padčas moža ŭžyvacca i ŭ zusim niejtralnym, apaviadalnym styli.
Kali kazać pra siemantyčnaje pole hetaha dziejasłova, to adno sa značeńniaŭ uleźci — pasialicca. Tłumačalny słoŭnik biełaruskaj movy cytuje Maksima Łužanina:
Pierabralisia ŭ ziamlanku i žyli ŭ joj, pakul nie ŭleźli ŭ novuju chatu.
Navat śviata takoje jość — ułaziny. Kali ludzi ŭłaziać u novuju chatu. Dyj u carkvu možna ŭleźci:
Uleźli ŭ carkvu, a tam narod uščylnuju staić, niby plinfa ŭ murach. (Kastuś Tarasaŭ, «Pahonia na Hrunvald»)
Łarysa Hienijuš paśladoŭna ŭžyvała vyłazić, vyleźci (pobač ź siadać), kali kazała pra transpart:
Pa darozie ludzi vyłazili, i stała valniej.
Kali my la Alšanskich mohiłak vyłazili z tramvaja, ja ŭbačyła na druhim baku vulicy dvoch savieckich aficeraŭ. («Spoviedź»)
Takim čynam, my majem ceły nabor dziejasłovaŭ: siadać, zachodzić-vychodzić dy ŭłazić-vyłazić. Kali Vy adčuvajecie peŭnaje hutarkovaje adcieńnie ŭ vyrazie «ŭleźci ŭ tramvaj», to heta vielmi dobra. Užyvać hutarkovyja słovy — heta karysna dla hutarki. A moža, potym abvykniecca dy ŭ abjavach na vakzale zahučyć. Hamanicie.
Ciapier čytajuć
Navukoviec raspavioŭ pra hieałahičnyja zahadki Biełarusi: irtuć ź ziamli i kratar ad padzieńnia mietearyta, jaki źniščyŭ usio žyvoje ŭ radyusie tysiač kiłamietraŭ

Kamientary