U Hrodnie patłumačyli, čamu lisy stali čaściej zachodzić u horad. Ci šmat siarod ich šalonych?
U Hrodnie ŭsio čaściej sustrakajuć dzikich lis. Fota i videa raz-poraz źjaŭlajucca ŭ internecie, niaźmienna vyklikajučy ŭsieahulnaje ździŭleńnie. Jak lasny źvier zdoleŭ praniknuć na haradskija vulicy i što jamu tam treba? Ci niebiaśpiečnaja žyviolina dla čałavieka? Bieručy pad uvahu, što dniami lisa biaźlitasna razadrała miascovaha kata, žurnalistka Telegraf.news zadała hetyja pytańni supracoŭniku Hrodzienskaha lashasa.

Dzie ŭžo bačyli lis u Hrodnie?
Apošnim časam rudych haściej raz-poraz zaŭvažajuć u roznych častkach Hrodna: na centralnych vulicach, u zaaparku, Rumloŭskim parku, Aziorskaj šašy, mikrarajonie Alšanka — litaralna ŭsiudy.

Čamu zachodziać u horad?
Śpiecyjalisty Hrodzienskaha lashasa paćvierdzili: lisy sapraŭdy začaścili ŭ horad. I patłumačyli heta tym, što ludzi ŭsio bolš stupajuć na ich ziamlu, pašyrajučy miežy nasielenych punktaŭ bližej da lesu.
«A lisy — heta takija žyvioły, jakija nie bajacca čałavieka: zachodziać da jaho, napadajuć, robiać škodu. Jany vielmi śmiełyja i chitryja. I tak było zaŭsiody», — raskazaŭ Viktar Madžajeŭski, laśničy Hrodzienskaha laśnictva.
Jon taksama adznačyŭ, što «hety źvier vielmi vynachodlivy, kali choča jeści. A ciapier u lis jakraz źjaŭlajucca lisianiaty, jakich treba karmić, i samim adkarmicca paśla zimy».
«Tamu jany i mohuć zachodzić hłybiej u nasielenyja punkty — šukać sabie tam pajeści. Heta adna z asnoŭnych pryčyn, bolš nijakich. Čałaviek nabližajecca da lesu — i lisa idzie da čałavieka, tamu što ŭ jaho jość śmietnicy ź ježaj. Jana adčuvaje, što možna sabie tam niešta nakapać i pačynaje pryvykać da horada», — dadaŭ Viktar Madžajeŭski.

«Šalonych nie tak užo i šmat»
Jon i sam niaredka bačyŭ lis u horadzie. Pryčym zusim razhublenych i šakavanych praz toje, što trapili ŭ takoje asiarodździe. Bo vakoł ludzi i mašyny. Pa słovach laśničaha, «niaredka žyvioły kidajucca z boku ŭ bok i nie viedajuć, kudy ŭciačy. A šalonych, u pryncypie, nie tak užo i šmat — heta redki vypadak».
Jak zrazumieć, što lisa šalonaja?
Pa słovach laśničaha, lisa paźbiahaje kantaktu z čałaviekam.
«Jana sama jaho baicca. Kali drapiežnik na vas nie reahuje, to, vierahodna, jon znachodzicca ŭ zamiašańni, adchiliŭ uvahu na štości inšaje, što adnačasova adbyvajecca, ci nie razumieje, što padychodzić chtości jašče. Takija situacyi byvajuć», — patłumačyŭ jon.
I taksama dapoŭniŭ, što ŭ kožnym razie źvier rana ci pozna ŭbačyć čałavieka i pačnie ŭciakać:
«Heta narmalnaja, adekvatnaja reakcyja zdarovaj lisy. Lubaja dzikaja žyviolina, kali jana nie chvoraja, paźbiahaje ludziej».

Viktar Madžajeŭski zapeŭnivaje, što niaciažka zrazumieć, šalonaja lisa ci nie.
«Kali bačycie, što jana nie ŭciakaje, a, naadvarot, idzie da vas nasustrač, treba mianiać svoj kirunak i šukać, kudy ad jaje schavacca. Kali ŭžo takoje zdarycca. Ale ja dumaju, naŭrad ci. Navat kali lisa chvoraja, vielmi małavierahodna, što jana budzie śpiecyjalna napadać na čałavieka. Apošniamu samomu treba spravakavać hetuju ahresiju», — rastłumačyŭ laśničy.
Što ž rabić, kali vy toj samy ščaśliŭčyk, jaki idzie pa horadzie i bačyć lisu, jakaja biažyć? Viktar Madžajeŭski zaklikaje ni ŭ jakim razie nie dahaniać lisu i nie sprabavać jaje pahładzić.
«A to ŭ nas niekatoryja biasstrašnyja ludzi dumajuć, što heta ŭsio ž taki mirnaja žyvioła. Nie, navat nibyta biaskryŭdnaja vaviorka moža ŭkusić vielmi baluča», — nahadaŭ śpiecyjalist.

Jon taksama padkreśliŭ, što pytańni šalonych lis u Hrodnie adpracoŭvaje vieterynarnaja słužba. Nijakija inšyja arhanizacyi — ŽKH abo SAH — hetym nie zajmajucca.
«Kali ŭ vas jość padazreńni, što žyvioła moža być šalonaj, telefanujcie ŭ vieterynarnuju słužbu. A ŭžo tam śpiecyjalisty prymuć miery, jak jaje biaśpiečna adłavić i abśledavać. Usio treba rabić pravilna», — skazaŭ na zakančeńnie surazmoŭca.
Kamientary