9 listapada palitviazień Viktar Babaryka adznačaje ŭ niavoli ŭžo šosty dzień narodzinaŭ. Jamu spoŭniłasia 62 hady. Viadoma pra jaho ciapier vielmi niašmat. Ihar Łosik, jaki siadzieŭ u adnoj kałonii z Babarykam, u fejsbuku raskazvaje pra jaho stojkaść i siłu duchu — navat u tych umovach, jakija jamu stvaryli.

My ź Viktaram Babarykam siadzieli na adnym łahiery ŭ Navapołacku. Ja byŭ u 7‑m atradzie, a jon u 6-m. Razmaŭlać ź im nikomu nielha było pad pahrozaj pajechać u ŠIZA na 10 sutak.
Kali ja zajechaŭ, jon pracavaŭ na piakarni, ź im u siekcyi i na pracy pobač chadzili śpiecyjalna padabranyja źniavolenyja, jakija sačyli za kožnym jahonym krokam i biehali ŭ apierčastku ŭsio raskazvać, kali što.
Niahledziačy na heta, usio roŭna znachodzilisia ludzi, jakija nie bajalisia i pahavaryć ź im, i harbatu razam papić, choć jon papiaredžvaŭ zaŭsiody, čym heta pahražaje.
U adzin dzień u lutym pa nam pryjšła papiera z upraŭleńnia, i my adnačasova zajechali ŭ ŠIZA pa vydumanych pryčynach z nastupnym režymam inkamunikada i biaskoncymi PKT pa 6 miesiacaŭ.
Kali ja da PKT adsiedzieŭ zapar 25 sutak ŠIZA, to nad im ździekavalisia: davali 5 sutak, adpuskali pieranačavać na atrad, na nastupny dzień znoŭ 5 sutak, i tak šmatrazova. Sadžali ź im absalutna nieadekvatnych ludziej, siadzieŭ jon u asnoŭnym u 10‑j kamiery, jana trochmiesnaja, vielmi maleńkaja i adna z samych chałodnych, a luty tady byŭ žorstki, ja, naprykład, admaroziŭ palcy na nahach.
Da jaho sadžali adnaho dzieda (proźvišča Žalevič), jaki byŭ u poŭnym maraźmie i kidaŭsia ježaj, malavaŭ na ścienach svaimi fiekalijami i ŭvohule nie razumieŭ, dzie jon i chto jon. Usim było zrazumieła, što jamu zastałosia niadoŭha, i jon nieŭzabavie pamior. Dumaju, tyja niekalki ledzianych tydniaŭ u ŠIZA jaho dabili.
Dyk voś, Viktar Dźmitryjevič niahledziačy na ŭsio heta nikoli nie hublaŭ duchu, usio vynosiŭ stojka i z honaram. Ni na jakija sastupki nie išoŭ, navat uličvajučy, što ŭ jaho syn u zakładnikach. Potym my daviedalisia, što jon trapiŭ u balnicu. Ja čuŭ šmat viersij, ale samaja raspaŭsiudžanaja była, što z-za pastajannaha niedasypu ad choładu i niečałaviečych umoŭ, jamu stała drenna ŭ dvoryku dla prahułak, jon upaŭ, złamaŭ rabro i jano jamu pratknuła lohkaje. Śćviardžać nie budu, tamu što heta nie na 100% paćvierdžanaja infarmacyja.
U minułym hodzie mnie ŭdałosia jaho mimalotna ŭbačyć, i jon byŭ VIELMI chudy. Siadzieli my ŭ susiednich kamierach ź im i jašče z Pačobutam pobač. 2 hady pad pastajannymi rapartami z vydumanymi parušeńniami.
Naprykład, kab dać jamu parušeńnie dla taho, kab pasadzić u čarhovuju PKT, u jaho z sumki ŭ kiešarcy zabrali adnu škarpetku i dali 10 sutak za toje, što ŭ śpisie asabistych rečaŭ škarpetak paznačana bolš. Takija voś podłyja pakaści ad sadysckaj administracyi Navapołacka.
Časam atradnik prychodzić i kaža prama: tabie treba dać parušeńnie, prydumaj sam za što))) U mianie jość u kalekcyi rapart za «vykarystańnie žarhonnaj leksiki» za słova «kiešarka».
Uvohule, u dzień naradžeńnia Viktara Dźmitryjeviča chaču skazać, što hanaryŭsia znachodzicca ŭ adnym ź im miescy i ščyra skažu, što ja ŭpeŭnieny, što nichto, uklučna sa mnoj, nie čakaŭ ad jaho takoj stojkaści i siły duchu ŭ takich umovach, jakija jamu stvaryli.
Čakajem na voli!
Ciapier čytajuć
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Sumleńnie, kachańnie, koły piekła i halivudski finał. U siamji budaŭnika i biblijatekarki z Pružanskaha rajona Ihara i Julii Łaptanovičaŭ aryštavali spačatku jaho, paśla — jaje, a paśla i babulu
Kamientary
mažliva. ale jaŭsio adno nie chaču prezidentam hazpramaŭskaha bankira