Nad Minskam siońnia fiksavali pierysta-kučavyja abłoki, jakija nahadvajuć škuru barana. Fota svaich padpisčykaŭ padzialiŭsia telehram-kanał «Minsk. Hłavnoje!»

Takija abłoki źjaŭlajucca, kali na vyšyni sustrakajucca ciopłaje i chałodnaje pavietra, i jany časta praročać źmienu nadvorja, ale biez daždžu.

Ciapier čytajuć
Babaryka turemščykam: «U mianie było, ciapier niama, ale jość šaniec, što budzie. A ŭ vas nie było, niama i nie budzie. I ŭ vašych dziaciej nie budzie»
Kamientary