Nad Minskam siońnia fiksavali pierysta-kučavyja abłoki, jakija nahadvajuć škuru barana. Fota svaich padpisčykaŭ padzialiŭsia telehram-kanał «Minsk. Hłavnoje!»

Takija abłoki źjaŭlajucca, kali na vyšyni sustrakajucca ciopłaje i chałodnaje pavietra, i jany časta praročać źmienu nadvorja, ale biez daždžu.

Ciapier čytajuć
«Spasibo, Lena! Prodołžajtie viesti nabludienije». Aficer, jaki pisaŭ Charysavaj, paśviŭsia ŭ čatach palitemihracyi, a niekatorym dziaŭčatam navat prapanoŭvaŭ abmianiacca niudsami
Kamientary