U vioscy pad Viciebskam jość dušeŭny muziej: kormiać smačna, a zapis ažno za miesiac
Biełaruska ŭ tyktoku raspaviała pra viaskovy muziej, pra jaki vy naŭrad ci čuli. Užo 40 hadoŭ jon trymajecca na entuzijaźmie nastaŭnicy biełaruskaj movy i litaratury.

Pamiž Viciebskam i vioskaj Zaronava ŭsiaho 24 kiłamietry. Ale pra isnavańnie muzieja tam viedajuć navat nie ŭsie z tych, u kaho lecišča pobač. A miesca sapraŭdy dušeŭnaje.
Ekspazicyja moža vyhladać krychu sumburnaj. Ale ŭličvajučy toje, što ŭsio 40 hadoŭ trymajecca na entuzijaźmie i lubovi da biełaruščyny zvyčajnaj nastaŭnicy, heta možna daravać.
Aficyjnaja nazva hučyć tak: narodny kompleks-muziej «Historyja Zaronaŭskaha kraju». Na płoščy ŭ 280 kvadrataŭ raźmieščana kala 30 tysiač ekspanataŭ.
Hałoŭnaja tut Ludmiła Nikicina. U svoj čas jana try razy sprabavała pastupić na histfak Hrodzienskaha piedinstytuta — ale biespaśpiachova. U vyniku pajšła na zavočnaje adździaleńnie fakulteta biełaruskaj fiłałohii Viciebskaha piedinstytuta.
Moža, i dobra, što los skłaŭsia mienavita tak: u intervju «Vićbičam» žančyna raspaviadała, što ličyć svaim pryzvańniem vyvučać biełaruskuju kulturu i znajomić ź joj inšych.
U Zaronava Ludmiła pryjechała žyć u 1982 hodzie, pracavała nastaŭnicaj biełaruskaj movy i litaratury. A ŭ 1986 hodzie pačała stvarać pry škole muziej. Matyvacyja była davoli zrazumiełaja: u Zaronava pryjazdžali z usich kancoŭ SSSR na vajskovaje pachavańnie — adno z samych maštabnych u Viciebskaj vobłaści.
Stvarali muziej, jak kažuć, usim śvietam: spačatku dzieci nieśli lubimaj nastaŭnicy ŭ ekspazicyju ŭsio, što padavałasia im cikavym i značnym. A potym i darosłyja dałučylisia.
I pa siońnia, kali niechta choča źnieści stary dom, ludzi zaprašajuć u hości Ludmiłu, kab taja pahladzieła, ci nie varta niešta zabrać u muziej.
Značnaja častka ekspazicyi pryśviečana bytu našych prodkaŭ, u muziei pravodziać roznyja narodnyja abrady. A jašče tam mohuć smačna nakarmić.
Svaimi ŭražańniami ŭ tyktoku padzialiłasia błohierka ź Viciebska, jakaja padpisanaja jak Languanna. Jana zastałasia vielmi ŭražanaja, ale papiaredziła, što zapisvacca treba vielmi zahadzia: tyktokierka, naprykład, damoviłasia na naviedvańnie jašče letaś u śniežni, a trapić na ekskursiju zmahła amal praź miesiac.
U ekspazicyi jość navat sapraŭdnaja piečka — u joj i hatavali abied dla haściej.
— Samaja hałoŭnaja pryčyna naviedać hety muziej — heta Ludmiła Kanstancinaŭna, niejmavierna enierhičnaja i pazityŭnaja žančyna, jakaja ź iskraj u vačach raspaviadaje pra kožny ekspanat muzieja. A jašče ŭ jaje ceły kalektyŭ dziaciej, jakija dapamahali joj pravodzić ekskursiju i raspaviadali pra muziej. Darečy, vielmi pryjemna, što i dzieci, i ich kiraŭnica razmaŭlali tolki pa-biełarusku.
U kamientaryjach słovy tyktokierki paćviardžajuć: tyja, chto pabyvaŭ u muziei, atrymali tolki stanoŭčyja ŭražańni.
«Naša Niva» — bastyjon biełaruščyny
PADTRYMAĆNa spatkańnie ŭ muziei Pietrusia Broŭki takaja čarha, što zapisacca možna tolki na sakavik 2027 hoda
Błohiery pažyli va ŭsich pałacach i zamkach Biełarusi i skłali svoj rejtynh z cenami
U sialanskaj chacie abo ŭ zamku. Dzie ŭ Biełarusi možna pažyć u histaryčnym budynku i kolki heta kaštuje?
Nevika śpiavaje na biełaruskaj movie, ale časam jaje pieśni źbirajuć bolš prasłuchoŭvańniaŭ u Rasii
Kamientary