Alaksandr Łukašenka padpisaŭ zakon «Ab amnistyi ŭ suviazi z 80-hodździem Pieramohi ŭ Vialikaj Ajčynnaj vajnie», piša BiełTA.
Na palitviaźniaŭ, napeŭna, amnistyja raspaŭsiudžvacca nie budzie.
Zakonam praduhledžvajecca vyzvaleńnie ad pakarańnia i inšych mier kryminalnaj adkaznaści abo źmiakčeńnie pakarańnia za ździajśnieńnie złačynstvaŭ, što nie ŭjaŭlajuć vialikaj hramadskaj niebiaśpieki, abo mienš ciažkich złačynstvaŭ dla šerahu katehoryj asudžanych.
Siarod ich — niepaŭnaletnija, ciažarnyja žančyny, žančyny i adzinokija mužčyny ź dziećmi da 18 hadoŭ, invalidy I i II hrupy, asoby, što paciarpieli ad katastrofy na Čarnobylskaj AES, a taksama tyja, chto atrymaŭ ranieńni abo zachvorvańni ŭ pieryjad vajskovaj słužby abo słužby ŭ vajenizavanych arhanizacyjach, i inšyja.
-
Błohier z Hrodna, jakoha abvinavacili ŭ machlarstvie na hrašach dla chvoraha dziciaci, u instahramie prakamientavaŭ svaju spravu
-
MZS Biełarusi paviedamiŭ, kali adkryjecca miaža dla litoŭskich hruzavikoŭ
-
«Niekatorych maich siabroŭ biełaruščynaj pierakarmili». Jak naradzicca i ŭsio žyćcio pražyć u Sibiry, a ličyć siabie biełaruskaj?
Ciapier čytajuć
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Sumleńnie, kachańnie, koły piekła i halivudski finał. U siamji budaŭnika i biblijatekarki z Pružanskaha rajona Ihara i Julii Łaptanovičaŭ aryštavali spačatku jaho, paśla — jaje, a paśla i babulu
Kamientary