U aficyjnym Panteonie hierojaŭ jość kniaź, pra isnavańnie jakoha mnohija pačujuć pieršy raz
Pra novaprydumany łukašenkaŭskimi ideołahami biełaruski nacyjanalny panteon jaŭna buduć havaryć hetymi dniami šmat, razhladajučy jaho z roznych bakoŭ. Ale, badaj, adrazu možna skazać, u prysutnaści jakoj asoby ŭ im ciažka dašukacca choć by jakoj łohiki.

Na bareljefie «Biełaruś u V — pieršaj pałovie XIII stahodździaŭ» — dziŭnyja, darečy, chranałahičnyja ramki, uličvajučy toje, što pieršyja nazvanyja pa imionach histaryčnyja asoby ŭ našaj historyi źjaŭlajucca tolki ŭ X stahodździ, — buduć vyjaŭlenyja 9 histaryčnych asob. Siarod ich takija ŭsim viadomyja, jak Usiasłaŭ Čaradziej, Jeŭfrasińnia Połackaja, Kiryła Turaŭski, Rahvałod, Tur, Bračysłaŭ Iziasłavič, Rahnieda i Iziasłaŭ.
Naŭrad ci ŭ kaho buduć sumnievy i piarečańni adnosna metazhodnaści ŭklučeńnia ŭ panteon dla zhadanaha pieryjadu mienavita hetych asob. Jany sapraŭdy znakavyja, i ich imiony viadomyja lubomu biełarusu jaki viedaje rodnuju historyju prynamsi na ŭzroŭni školnaha kursa. Praŭda, asoba Tura chutčej lehiendarnaja, pra jaho letapisy nie zachavali nijakich źviestak, aprača tolki imia. Ale jon prynamsi ličycca zasnavalnikam Turaŭskaha kniastva, to možna zrazumieć, što ŭšanavany za heta. Peŭnaja łohika ŭ hetym jość.
A voś za što ŭ hetym vuzkim kole apynuŭsia inšy turaŭski kniaź Juryj Jarasłavič, jaki kniažyŭ tam z 1157 pa 1167‑1170 hady — sapraŭdnaja zahadka. Heta imia zusim nie znakavaje i nie aviejanaje lehiendami, chaj sabie ŭ jahonym aktyvie i ličycca paśpiachovaje adbićcio abłohi horada. Jość padazreńni, što navat siarod historykaŭ, jakija sami nie zajmajucca hetym pieryjadam prafiesijna, naŭrad ci pry zhadcy hetaha dziejača adrazu ŭźnikajuć vyraznyja asacyjacyi — kali ŭvohule ŭspomniać pra takoha. Ale voś ža za niešta jaho pastavili na adzin uzrovień ź vialikimi. Čamu, možna tolki stroić zdahadki.
Paraŭnoŭvajučy hety bareljef ź inšymi čatyrma, možna zaŭvažyć, što pa zadumie ich stvaralnikaŭ kožny pavinien utrymlivać vyjavy 9‑10 asob. I kali vaśmiarych z najstaražytniejšaha pieryjadu naźbirali lohka, to ź dziaviatym uźnikli, vidać, ciažkaści. Tamu i zatknuli dzirku mała kamu viadomym Juryjem Jarasłavičam.
I tut, badaj, pieršaje pytańnie, jakoje ŭźnikaje — čamu nie Hleb Mienski? Zdajecca, jon paśla tych połackich i turaŭskich kniazioŭ, jakija ŭvajšli ŭ panteon, samy viadomy i zasłužany. Za što Hleba dyskvalifikavali? Za toje, što vajavaŭ z Uładzimiram Manamacham, jaki šanujecca ŭ Rasii? A Juryja Jarasłaviča, naadvarot, uźnieśli za toje, što niejki čas uvachodziŭ u blizkaje koła Juryja Daŭharukaha, jaki zasnavaŭ Maskvu? Ci prosta vyrašyli choć krychu zbałansavać połackich z turaŭskimi, choć by i zusim štučnym čynam?
Mahčyma, na hetyja pytańni nieŭzabavie adkažuć sami składalniki hetaha śpisu. A pakul što zapyt «Juryj Jarasłavič» jaŭna nabudzie peŭnuju papularnaść siarod biełaruskich karystalnikaŭ Huhła.
U aficyjny Panteon hierojaŭ zapisali terarysta, ale tam nie budzie frantavika Vasila Bykava. Zatoje budzie pravasłaŭny, jaki Chrystu nohi rezaŭ
Małdaŭski «naščadak tałkavinaŭ» duryć usich vydumkami pra Skarynu. Ale biełaruski navukoviec jamu pavieryŭ
Hihin: Mif ab Kalinoŭskim škodny — jaho idei supiarečać duchu biełaruskaj nacyi
Kamientary