Za Nieptunam moža być jašče adna płanieta pamieram ź Ziamlu, pra jakuju raniej nie padazravali
Vučonyja śćviardžajuć, što na ŭskrainie našaj Soniečnaj sistemy, daloka za arbitaj Nieptuna, mahčyma, chavajecca niabiesnaje cieła pamieram ź Ziamlu, pra isnavańnie jakoha my dahetul nie padazravali. I heta nie słavutaja Dziaviataja płanieta, pošuki jakoj viaducca ŭžo šmat hadoŭ.

Jak piša Focus.pl, daśledavańni arbit tranśnieptunavych abjektaŭ dajuć padstavy mierkavać ab isnavańni nieviadomaj płaniety.
Astranomy zaŭvažyli, što arbity dalokich niabiesnych cieł u Pojasie Kojpiera demanstrujuć sistematyčnaje adchileńnie prykładna na 15 hradusaŭ ad asnoŭnaj płoskaści Soniečnaj sistemy.
Samaje cikavaje, što hetaja źjava nazirajecca vyklučna ŭ peŭnym dyjapazonie adlehłaściaŭ — pamiž 80 i 400 astranamičnymi adzinkami(AA) ad Sonca (astranamičnaja adzinka składaje prykładna 150 miljonaŭ kiłamietraŭ). Bližejšyja abjekty, jakija kruciacca na adlehłaści 50-80 AA, nie demanstrujuć nijakich anamalij.
Statystyčny analiz pakazvaje: vierahodnaść vypadkovaha charaktaru takoj źjavy — usiaho kala 2%.
Kab vyklučyć mahčymyja pamyłki, daśledčyki raspracavali novuju mietodyku vyznačeńnia siaredniaj płoskaści Pojasa Kojpiera.
Chto ž hetaja tajamničaja susiedka?
Kali Płanieta Y isnuje, jaje masa moža znachodzicca ŭ miežach pamiž masaj Mierkuryja i Ziamli. Jana pavinna krucicca vakoł Sonca na adlehłaści 100—200 AA, značna bližej, čym mierkavanaja Dziaviataja płanieta.
Kampjutarnyja madeli pakazvajuć, što nachił arbity hetaj płaniety składaŭ by nie mienš za 10° adnosna płoskaści ekliptyki.
Inšy varyjant, jaki razhladajuć navukoŭcy, — abjekt pamieram z Płuton. Ale hetaja madel horš tłumačyć sabranyja danyja.
Varta padkreślić: Płanieta Y nie maje ničoha ahulnaha ź viadomaj hipotezaj ab Dziaviataj płaniecie. Apošniaja pavinna mieć masu pamiž Ziamloj i Nieptunam i znachodzicca nie mienš čym u 300 AA ad Sonca.
Nazva «Płanieta Y» abrana jak łahičny praciah paśla «Płaniety X», jakaja ŭ rešcie rešt stała asacyjavacca z kancepcyjaj Dziaviataj płaniety.
Što budzie dalej
Treba pryznać, što sama kancepcyja hučyć niekalki ekzatyčna, ale ličby havorać sami za siabie. U bližejšyja hady situacyja moža prajaśnicca.
Vialikaje naziralnaje pole absiervatoryi Viery Rubin i dziesiacihadovy prajekt «Ahlad spadčyny kosmasu i času» (Legacy Survey of Space and Time — LSST) dazvolać pravieryć hipotezu. Navat kali sam abjekt budzie zanadta ciažka ŭbačyć, prybory zmohuć zafiksavać jaho ŭpłyŭ na siaredniuju płoskaść Pojasa Kojpiera.
Navukoŭcy zaklikajuć da aściarožnaha aptymizmu: kali adkryćcio paćvierdzicca, heta dazvolić hłybiej zrazumieć pracesy farmiravańnia źniešnich častak Soniečnaj sistemy i adkryć novyja staronki jaje historyi.
Najbujniejšy ŭ śviecie teleskop, nazvany ŭ honar dački emihrantaŭ ź Vilni, pieradaŭ pieršyja FOTY kosmasu
Čamu ŭ Vieniery niama takoha spadarožnika jak Miesiac? Bo sutyknieńnie ź inšaj płanietaj pajšło nie pa scenary Ziamli
Kali na Ziamli źjaviłasia žyćcio, na Marsie jano jašče było
Płanietołahi adkryli pieršy «Miesiac» za miežami Soniečnaj sistemy
Kamientary