Hańnie było 26 hadoŭ. 23 sakavika jana adkazvała na zaniatkach pa matematycy ŭ navučalnym centry pry Łodźskim univiersitecie, kali raptam adčuła siabie drenna, upała, a potym stała sinieć. Vyklikali chutkuju, i miedykam udałosia zapuścić serca dziaŭčyny. Ale ŭ balnicy vyśvietliłasia, što jaje mozh pamior. U pačatku krasavika lekary pryniali rašeńnie adklučyć Hannu ad aparataŭ. Vydańnie Most parazmaŭlała z navučencami, jakija viedali biełarusku.

Niekalki hadoŭ Hanna žyła i pracavała ŭ Hruzii, a ŭvosień 2025 hoda pierajechała ŭ Polšču. Tut dziaŭčyna pastupiła na 9‑miesiačny kurs polskaj movy ŭ Centr polskaj movy dla zamiežnikaŭ pry Łodźskim univiersitecie. U nastupnym akademičnym hodzie jana płanavała pastupić na hukarežysiora. Adnak płanam nie nakanavana było ździejśnicca. 23 sakavika padčas zaniatkaŭ Hanna straciła prytomnaść.
Pavodle słoŭ Viktoryi (imia źmieniena), studentki taho ž kursa, jakoj nie było ŭ toj momant u aŭdytoryi, padčas zaniatkaŭ pa matematycy Hanna adkazvała, ale raptam paprasiła prabačeńnia — i ŭpała na padłohu, udaryŭšysia tvaram ab partu. Jana nie dychała i pačała sinieć. Vidać, u jaje spyniłasia serca. Mahčyma, u jaje pačalisia sutarhi, bo adnahrupniki kazali, što jana nibyta pačała kaścianieć i jaje było ciažka pieraviarnuć na śpinu.
«Što tam dakładna adbyvałasia, nie viedaju. Usio, što zrazumieła z apoviedaŭ roznych ludziej: u niejki momant supracoŭnica Centra pačała reanimavać Hannu. Urešcie pryjechała chutkaja, ale chto i jak chutka jaje vyklikaŭ, kali jana pryjechała — mnie nieviadoma», — kaža Viktoryja.
Hannu ŭdałosia reanimavać, jaje špitalizavali. Pavodle infarmacyi, atrymanaj Most ad blizkaha atačeńnia dziaŭčyny, u pačatku krasavika paśla praviadzieńnia roznych daśledavańniaŭ lekary pryniali rašeńnie adklučyć jaje ad aparataŭ, jakija padtrymlivali žyćciadziejnaść. Biełaruska pamierła.
8 krasavika ŭ Łodzi ź joj raźvitalisia svajaki, siabry i adnahrupniki. Cieła maładoj dziaŭčyny adpravili ŭ Biełaruś, dzie jaje pachavajuć baćki. Nakolki viadoma Most, rodnyja i siabry dziaŭčyny sprabujuć vyśvietlić, ci svoječasova była vyklikana chutkaja i ci akazana pieršaja dapamoha.
Paklikała na dapamohu ŭ balnicu, ale tam skazali vyklikać chutkuju
Alena (imia źmieniena) vučycca ŭ tym ža centry. Dziaŭčyna čuła, što adna z adnahrupnic Hanny, ubačyŭšy, što taja straciła prytomnaść, u stresie pabiehła ŭ balnicu — najbližejšaja miedycynskaja ŭstanova znachodzicca prosta nasuprać budynka centra. Adnak u padobnych vypadkach pravilna vyklikać chutkuju, pakolki lekary balnicy zajmajucca svaimi pacyjentami.
Pavodle infarmacyi adnaho z čytačoŭ Most, znajomych ź situacyjaj, adzin sa studentaŭ u toj dzień pabieh da vachciora, kab vyklikać chutkuju. Alena bačyła, jak chutkaja dapamoha kahości viezła 23 sakavika.
«Ja vyjšła paśla zaniatkaŭ — kala ŭvachoda stajała chutkaja, ale bieź mihałak i z vyklučanymi sirenami. Praź niekalki chvilin ja pierachodziła vialikaje skryžavańnie — i zahučali sireny. Ubačyła, što chutkaja sprabuje vyjechać na darohu, ale tam vielmi mocny ruch, asabliva ŭ hadzinu pik, i na śviatłafory ŭtvaryŭsia zator. Kiroŭca chutkaj vielmi mocna sihnaliŭ, huk prosta ahłušaŭ. Mašyny ź ciažkaściu raźjechalisia, — zhadvaje biełaruska. — Ja jašče sama sabie padumała: «Nu i siur: balnica i SOR (adździaleńnie chutkaj dapamohi) za dva kroki, a tracicca kaštoŭny čas na łuchtu».
Alena nie była blizka znajomaja z Hannaj: dziaŭčaty niekalki razoŭ pierasiakalisia ŭ centry i razmaŭlali «na bytavyja temy».
«Hanna pakidała ŭražańnie ścipłaj, cichaj dziaŭčyny. Razmaŭlała na biełaruskaj movie i vielmi cikava apranałasia», — zhadvaje jana.
Baćki sprabavali zrabić vizy, ale jany nie spatrebilisia
Adnahrupniki i kuratar Hanny chadzili ŭ balnicu, sprabujučy daviedacca choć niejkuju infarmacyju pra jaje stan. Daktary stavilisia z razumieńniem, ale, uličvajučy lekarskuju tajamnicu, nie mahli dać źviestki starońnim ludziam.
U Polščy ŭ Hanny jość svajaki: siastra i ciotka. Ciotka Hanny pryjazdžała ŭ Łodź i niekatory čas znachodziłasia pobač ź plamieńnicaj. U balnicy pracuje lekar, jaki vałodaje ruskaj movaj, — jon uvieś čas byŭ u kantakcie z baćkami dziaŭčyny, jakija znachodziacca ŭ Biełarusi.
«Baćki Hanny tak i nie paśpieli pryjechać. Jany zmahli aformić vizy pa paskoranaj pracedury, ale jany, na žal, nie spatrebilisia», — nie strymlivaje śloz Viktoryja.
Kamientary