Cichaja historyja apantanaści
Łacinaamierykanski režysior raspranuŭ Hael Harsia Bernala i prymusiŭ jaho pakutvać ad spustošanaści i manij.
Praz 12 hadoŭ šlubu pierakładčyk Rymini rastajecca sa svajoju žonkaj Safi. Raźvitańnie adbyvajecca mirna i biez skandałaŭ. Ale minułaje nie adpuskaje hierojaŭ…
Henuju karcinu mnohija pračytajuć jak hodnaje praktykavańnie ŭ ludskoj psichałohii – z pałkimi eratyčnymi scenami. Jak – historyju lubovi, da jakoj viartajecca čałaviek.
Ale hetaje pračytanńnie pamyłkovaje. Toje, što nazyvajuć u filmie luboŭju – jość formaj zaležnaści. Heta cichaja manija, apantanaść, niachaj sabie stomlenaja i pry halštuku. Hałoŭny hieroj zaležyć ad kakainu, jaki jon niuchaje, vysypaŭšy parašok na partret byłoj žonka (prostaliniejnaje j naviaźlivaje paraŭnańnie). Byłaja žonka zaležyć ad cieła svajho paluboŭnika; maładaja fotamadelka ad reŭnaści – i skiravanych na jejnuju płoć pozirkaŭ.
Hałoŭny hieroj Rymini (u vykanańni Hael Harsia Bernala) hublaje pamiać i zdolnaści; jon unutrana spustošany j imituje žyćcio. Pazbaŭleny stryžnia impazantny linvist, jaki nie viedaje movaŭ; imituje žyćcio pierakładčyca, a staraja psichałahinia na parozie śmierci radasna dzielicca niaścipłymi fantazijami.
Brazilska-amierykanski režysior Ektar Babienka, čyj mahutny talent raskvitnieŭ u 80-yja hady na chvali mahičnaha realizmu, vyjaŭlaje spustošanaść i pamyłkovaść aŭtarskaha kino, jakoje niadaŭna było na słychu.
Eratyčnyja fantazii Fiederyka Fielini (“8 1/2”, “Horad žančynaŭ”), seksualnaja žarść, jak forma aŭtarskaha vykazvańnia (“Karyda kachańnia” Nahisa Asimy, “Apošniaje tanha ŭ Paryžy” Biernarda Biertałučy) – prykmiety ŭsiaho hetaha ŭ filmie Babienki jość. Ale aŭtar, jak demijurh – usiaho tolki ehaistyčny narcys, raśpieščany ŭłasnaju pychaj i vopleskami.
Siońnia vopleski ścišylisia, pycha nie maje hleby; tolki minułaje nie adpuskaje.
Jano falšyvaje – ale viartajecca iznoŭ i iznoŭ.
Kamientary