«Tak sabie kanikuły» z Džonam Travołtam i Robinam Uiljamsam.
Žyvuć sabie dva biznesoŭcy-pracaholiki. Raptam akazvajecca, što ŭ adnaho ź ich jość dzieci. Jon ich nie bačyŭ ad naradžeńnia. Ciapier novaśpiečany baćka musić pabyć ź imi choć dva tydni. Ale ž tut nakloŭvajecca vyhodny kantrakt, jaki nijak prapuścić nielha…
Karcina pra «Starych sabakaŭ», jakaja čamuści pierakładziena, jak «Kanikuły» — kamiedyja natužlivych hehaŭ na paŭtary hadziny. Pryščemlenyja mašynaj palcy, padpaleny skaŭcki łahier (naviaźliva nazvany «pijanierskim»), ofisnyja zvyčki, niedarečnyja ŭ dziciačaj kampanii, złačynna źjedzieny tort — i miechanična-elektryčnyja ŭśmieški.
Usio heta z pośpiecham mahli by razyhrać lubyja manekiny. Ale ŭ filmie aktorami — Robin Ŭiljams i Džon Travołta. Tolki a vyhladajuć jany mituśliva-plaskata, biez ahańku.
Napoŭnicu — heta zasłuha režysiora, jakomu blizkaja tema starych harezaŭ (ale nie blizkija mudraść i talent). Što praŭda, u filmie adsutničaje papularny kłazietny humar (zatoje pad zaviazku «błakitnych» žartaŭ).
Niahledziačy na svaje daloka nie hienijalnaja jakaści, kamiedyja zdolnaja vyklikać rohat u publiki, a na biełaruskich kinasajtach amal nie maje admoŭnych vodhukaŭ.
Kamientary