Dziaŭčyna z Bresta vyrablaje kakošniki. I ščyra nie razumieje, čamu na ich zusim niama popytu
Lizavieta napisała ŭ tredsach, što maje vialikuju patrebu ŭ zamovach. Ale atrymała šmat chejtu ŭ kamientaryjach.

Lizaviecie Narkun 25 hadoŭ, jana žyvie ŭ Breście i pracuje rehientkaj choru ŭ Harnizonnym chramie Śviatoha Mikałaja Cudatvorca. Dziaŭčyna vyrašyła pasprabavać siabie ŭ novaj śfiery — pačała vyrablać kakošniki.
Naturalna, popytu na taki tradycyjna ruski aksesuar u biełarusaŭ niama: na prafiesijny akaŭnt Lizaviety ŭ instahramie padpisana mienš za 200 čałaviek. Ale entuziazm u dziaŭčyny nie zhasaje. Jana paviedamiła ŭ tredsach, što maje vialikuju patrebu ŭ zamovach.

U kamientaryjach šmat chto padkazaŭ, što metavaja aŭdytoryja takich upryhožańniaŭ žyvie nie ŭ našaj krainie. Niekatoryja raili pasprabavać pradavać kakošniki niedzie pobač z vakzałam, kab ich mahli pabačyć rasijskija turysty.
Adznačali, što handlavać kakošnikami ŭ Biełarusi tak ža dziŭna, jak, naprykład, sprabavać zarabić tut na chanboki (heta tradycyjnaje karejskaje adzieńnie) ci na vyšyvankach u Kienii.
Biełaruski ščyra pryznajucca, što nie razumiejuć, navošta im tyja kakošniki: bo histaryčna — heta nie naš aksesuar, a biez histaryčnaha składniku takoje ŭpryhožvańnie vyhladaje davoli sprečna.
Tym, chto ščyra piša, što bolš cikavicca biełaruskimi tradycyjami, znachodlivaja majstrycha prapanoŭvaje kampramisny varyjant — zrabić na zamovu kakošnik z vałoškami ci z arnamientam. Ale vyhladaje, što znoŭ mima.

Na pytańnie, jak uvohule mahła źjavicca ideja dla takoha ŭłasnaha mikra-brendu, Jelizavieta adkazvaje:
— Siadzieła niejak i dumała, što ja ŭmieju rabić. I zrazumieła, što dobra vyrablaju kakošniki. Voś i stała adzinaj u Biełarusi majstrychaj pa stvareńni kakošnikaŭ. Ale ja nikoli nie kazała, što heta ŭziata ź biełaruskaha stroju. Maje idei ŭziaty sa stylu vizantyjskich žanočych hałaŭnych uboraŭ, jakija pa ŭsioj Jeŭropie zdabyli vialiki pośpiech siarod zamožnych dziaŭčat.
Byli i tyja, chto paraiŭ Jelizaviecie pačać nazyvać svaje vyraby prosta abručami i nie złavać biełarusaŭ słovam «kakošnik».
Chacia siarod biełaruskich žančyn taki tavar acenić śpiavačka Žanet — jana niadaŭna ŭziała modu śpiavać pra toje, «jak choraša doma», z kakošnikam i samavaram u rukach.

Minskaja dyzajnierka: Razmaŭlać pa-biełarusku, nie spytaŭšy surazmoŭcu, ci zručna jamu, — śvinstva
«U nas usie razmaŭlajuć na ruskaj movie». Dziciačy centr nie ŭziaŭ na pracu žančynu, bo jana razmaŭlaje pa-biełarusku
Dziaŭčyna robić biełaruskamoŭnyja kaviery na papularnyja pieśni. Vybar niekatorych artystaŭ ździŭlaje
Ciapier čytajuć
Chrysta Hrozieŭ: ad ramantyka-radyjoamatara da čałavieka, jaki vykryŭ samyja zmročnyja tajamnicy HRU i FSB. Jak jaho vierbavała śpiecsłužba Luksiemburha i jak jon vymušany chavacca ciapier

Kamientary